Quantcast
Channel: Igor Conić – Gradnja
Viewing all 1909 articles
Browse latest View live

Prodaje se Paviljon Srbije u Veneciji?

$
0
0

Na društvenim mrežama se pojavila informacija da Vlada Republike Srbije namerava da zajedno sa većim brojem objekata proda i ovo važno kulturno zdanje.

Iako ovaj objekat i dalje nosi natpis Jugoslavija, njega je nakon raspada države nasledila naša zemlja i sada nosi naziv Paviljon Srbija u kojem domaće umetnici i arhitekte redovno izlažu tokom Bijenala u Veneciji. Međutim, pitanje je koliko još dugo! Naime, umetnik Živko Grozdanić Gera objavio na svom Facebook profilu da je Paviljon Srbije stavljen na prodaju.

PAVILJON REPUBLIKE SRBIJE U VENECIJI NA PRODAJU!!!Vlada Republike Srbije stavila je na spisak Paviljon republike…

Posted by Zivko Grozdanić on nedelja 8. januar 2017.

Poznato je da je Paviljon Srbije u veoma lošem stanju što zbog starih električnih instalacija, prokišnjavanja i neodržavanja pa veliki troškovi održavanja ovakvog objekta mogu biti razlog da se on proda. Ipak, gubitak za domaću kulturnu i arhitektonsku scenu bio bi nemerljiv.

Odgovor na informaciju o prodaji Paviljona Srbije, koja se brzo proširila na društvenim mrežama, pokušali smo da pronađemo od nadležnih pa su nam iz press službe Ministarstva za kulturu i informisanje pismeno odgovorili da „nemaju takvu vrstu informacija.“

U novembru prošle godine, Ministarstvo za kulturu i informisanje raspisalo je konkurs za predstavljanje Republike Srbije na 57. Međunarodnom bijenalu savremene umetnosti u Veneciji 2017. godini na temu Viva Arte Viva koje će se održati od 13. maja do 26. novembar 2017. godine.

Inače, inauguracija jugoslovenskog paviljona desila se 1938. godine pod upravom komesara Milana Kašanina, u to doba direktora Muzeja princa Pavla. Kašanin je komesar i narednog ratnog izdanja Bijenala 1940. godine, na kojem učestvuje samo dvanaest zemalja. Jugoslavije nema na Bijenalu 1942. godine a potom od 1950. godine nastupa u kontinuitetu, izgrađujući postepeno ugled u svetu umetnosti. Poslednje izlaganje Jugoslavije uoči njenog raspada je 1990. godine.

(NOVO) Paviljon Srbije nije na prodaju. Jovan Vorkapić, direktor Direkcije za imovinu, potvrdio je „Novostima“ da se neće prodavati paviljon u venecijanskom parku Đardini. Prostor u kom izlažu naši umetnici nije predmet sukcesije.

Korisni linkovi na portalu Gradnja.rs:


Besplatni kursevi o arhitekturi sa univerziteta svetskog glasa

$
0
0

Od tradicionalne japanske arhitekture pa sve do savremenih arhitektonskih pristupa: ove kurseve ne biste trebali da propustite!

Jasno je da predavanja oči u oči ne mogu tako lako biti zamenjena, ali onlajn kursevi mogu pomoći da se lakše savlada gradivo kao i da se zajedno sa drugim korisnicima interneta prodistuktuje o zajedničkim temama. Zbog toga su Harvard i MIT zajednički napravili platformu edX koji za studente arhitekture i građevinarstva predstavlja pravu riznicu znanja. I to besplatnu!

Pregledali smo spisak predavanja i za vas izdvojili najzanimljivija. Naravno, sva su na engleskom.

Arhitektonska imaginacija

The Architectural Imagination

Japanska arhitektura

Four Facets of Contemporary Japanese Architecture: Technology

Održiv razvoj

The Science and Practice of Sustainable Development

Projektovanje po meri čoveka

Principles of Designing for Humans

Projektovanje sa korisnicima

Evaluating Designs with Users

Dizajniranje video-igara

Video Game Design and Balance

Analiza podataka

Data Analysis: Visualization and Dashboard Design

Principi ćelijskog projektovanja

Biological Engineering: Cellular Design Principles

Programiranje gejmpleja u video-igrama

Gameplay Programming for Video Game Designers

Projektovanje zdravstvenih ustavnova

Design in Healthcare: Using Patient Journey Mapping

Technološki, društveni i održivi sisitemi

Technological, Social, and Sustainable Systems

Srodni linkovi na portalu Gradnja.rs:

Ovi konkavni krovovi skupljaju kišnicu u sušnim klimatskim područjima

$
0
0

„Činije“ na krovovima mogle bi da budu odgovor za sušu koja preti planeti Zemlji.

Iranski biro BMDesign Studios predstavio je konkavne krovove u obliku činije kao rešenje za sušna klimatska područja kao što je Iran gde nedostatak vode dovodi do migracije stanovništva.

Pošto su padavine u ovom području manje od trećine svetskog proseka, a isparavanje je tri puta brže od svetskog proseka, ovakvi krovovi pomažu da čak i kod najmanje kiše dođe do formiranja većih kapi koje će se moći uskladištiti pre nego što ispare.

Spoljni omotač krova ne samo da će skupljati kišnicu već će obezbediti senku i omogućiti cirkulaciju vazduha između krovova što bi trebalo da utiče na smanjenje temperature u objektima koje štite, piše ArchDaily.

Dupli konkavni krov

Sistem konkavnih krovova će prvi put biti primenjen na jednoj školi u Iranu gde će na 923 kvadrata biti postavljene „činije“ koje će skupiti 28 kubika kišnice godišnje sa efikasnošću od 60 posto. Dalja istraživajna u ovoj oblasti biće usmerena ka tome da se efikasnost dodatno poveća.

Raspored „činija“ na krovu

Rezervori za skupljanje kišnice biće postavljeni između zidova zgrada kako bi se omogućila dodatna regulacija temperature unutar škole a samim tim bi se i smanjila potreba za klimatizacijom.

Rezervoari između zidova za bolju regulaciju temperature u prostorijama

Šema snabdevanja

Korisni linkovi na portalu Gradnja.rs:

Kako napraviti privremenu kućicu za pse za samo 300 dinara

$
0
0

Ove kućice su lako prenosive, jeftine za pravljenje a pritom će i sačuvati ulične životinje od smrzavanja.

Veoma niske temperature koje su pogodile Srbiju u poslednjih par dana zagorčalo je ionako težak život svih uličnih pasa u našim gradovima. Smrznuta voda, zaleđena hrana ali i nedostatak smeštaja najveći su problemi međutim svako od nas, uz veoma malo truda i sredstava, može pomoći da životinje prezime ovu temperature. Kako? Napravite privremenu kućicu za pse!

Šta je sve potrebno od materijala i alata

Za pravljenje privremene kućice za pse ne treba puno ni vremena ni sredstava. Sve što vam je potrebno jeste:

  • kartonska kutija srednje veličine (opciono 180 dinara)
  • 1 tabla stiropora debljine 4 cm (82 dinara)
  • 2 table stiropora debljine 2 cm (84 dinara)
  • 1 metar dužni građevinske folije širine 4 m (29 dinara)
  • široki selotejp (99 dinara)

Ukoliko ne možete da nađete kartonskih kutija, one se mogu kupiti po ceni od oko 180 dinara. Ako se snađete za kutiju, cela privremena kućica za pse košta svega 300 dinara!

Od alata pripremite makaze, skalplel i heftalicu.

Korak 1

Na kartonskoj kutiji skalpelom napravite prorez sa uže strane koji će služiti za ulazak psa u kućicu.

Korak 2

Isecite skalpelom stiropor debljine 4 cm po meri kutije i postavite ga u kutiju. On će služiti kao pod u kućici za pse.

Korak 3

Iskrojite skalpelom stiropor debljine 2 cm prema dimenzijama kartonske kutije.

Korak 4

Obložite kartonsku kutiju sa spoljne strane stiroporom debljine 2 cm. Kutiju možete obložiti i sa untrašnje strane ukoliko je dovoljno velika.

Korak 5

Uradite to sa svih strana kutije (osima na donjoj) i učvrstite selotejp trakom.

Korak 6

Isecite građevinsku foliju po meri kartonske kutije.

Korak 7

Upakujte izolovanu kartonsku kutiju baš kao što biste upakovali i poklon. Kućicu morate dobro uviti u foliju jer će upravo ona sprečavati prodor vlage u njenu unutrašnjost.

Korak 8

Foliju sa prednje strane kućice za pse učvrstite heftalicom.

Korak 9

Spremite se za akciju! Obucite se toplo i odnesite ove lagane kućice za pse na mesto gde ste primetili da ima psa lutalica.

Mi samo naše priveremene kućice za pse postavili u obližnje dvorište gde znamo da postoji leglo pasa lutalica. Postavite kućice u zavetrinu (uz neki zid) ili ispod drveta kako bi bile zaštićene od padavina. Za dobrodošlicu, ostavite granule za pse unutar kućice.

Bravo! Učinili ste jedno dobro delo.

Ukoliko imate nekih saveta kako pomoći životinjama u nevolji, napišite ih u komentarima.

Foto: Igor Conić, Gradnja.rs

Korisni linkovi na portalu Gradnja.rs:

Kosančićev venac –Šifra: ARCVS

$
0
0

Kako god doživljavali zgradu u Pariskoj 8, treba joj dati priliku da zaživi, da prodiše, a vreme će pokazati da li se i koliko (ne)uklapa u ambijent, kaže istoričar umetnosti Marko Stojanović.

U poslednjih par meseci svedoci smo podizanja prašine oko jedne zanimljive kuće u ulici Pariska broj 8 u Beogradu. Arhitekte, istoričari umetnosti i drugi kritičari, nisu propustili šansu da kažu svoje mišljenje, naravno negativno se brzo proširilo društvenim mrežama, a pozitivno je ostalo više uzdržano kako ne bi naišlo na osudu same struke. Kako god, svaki veliki arhitekta će vam reći da je dobro kada neko arhitektonsko delo privuče pažnju javnosti, a da su njegovi kvaliteti na testu vremena. Da li je to slučaj i s ovom kućom?

Svaki arhitekta ima bar trojicu svojih kolega čija mu se dela ne dopadaju i smatra ih najvećim ruglom za grad.

 

Kako se moje radno mesto nalazi na par desetina metara od ove zgrade, bio sam posebno zainteresovan da saznam njen istorijat i sudbinu. Nešto više od dve godine posmatram njenu izgradnju i bio sam nestrpljiv da što pre ugledam lice kuće. Kada su pre koji mesec konačno uklonjene skele i zaštitni najloni, bio sam pomalo iznenađen slikom koja se ukazala. Preda mnom se pojavila pomalo neobična zgrada, a prvo što sam zapazio bila je razlika u idejnoj slici koja se nalazila na tabli i onoga što sam gledao uživo. Naravno, ovo je prvi, a za mnoge kritičare i jedini podatak za koji su se hvatali u iznošenju mišljenja za ovu kuću. Niko se nije zapitao koja je ideja, to jest, razlog zašto je kuća baš tako ispala.

Prvobitno rešenje zgrade u Pariskoj 8, biro ARCVS

Kao glavnu zamerku, kolege su navodile odsustvo komunikacije u boji/teksturi fasade i nepostojanje ritma prozorskih otvora koji bi se uklopio sa strukturom okolnih fasada. Takođe, nedovoljno otvorena fasada prema Kalemegdanu, to jest, neiskorišćena markantna pozicija kuće na samoj raskrsnici ulica Pariske i Kneza Sime Markovića. Kao dobar primer naveli su upravo neizvedeno rešenje koje se nalazi na tabli.

Kada se projektuje i gradi u zaštićenoj zoni, sve su ovo samo neki od problema na koje nailazi jedan arhitekta. Beograd je generalno problematičan što se tiče zaštite jer su pod različitim stepenom zaštite bliske prostorne celine, a ponegde i samo delovi/strane jedne ulice. Ne postoje jasne granice između istorijskih celina, poput onih u Sarajevu ili Zagrebu. Grad je više puta devastiran ratovima i nanovo građen, pa je svaka epoha ostavila svoj trag. Arhitektonsko nasleđe 19. veka meša se sa posleratnom modernom, međuratni art deko sa savremenim pojavama. Dekorativizam fasadne plastike naspram pročišćenih fasada i staklenih traka moderne. I sve je to Beograd, pa je kolegama iz zaštite često veoma teško da procene do kojeg stepena može da ide sloboda jednog arhitekte u iskazivanju svojih ideja. Naravno, u sve to se mora ukomponovati i želja investitora, koji će dati svoj novac i živeti u pretpostavljenom objektu.

Kako je nekada izgledao Kosančićev venac

Svaki arhitekta ima svoje viđenje projektovanja u zaštićenim gradskim sredinama. Jedni svoju zgradu prilagođavaju (asimiluju) okruženju, drugi su nešto slobodniji pa žele više da naglase objekat (ponekad na ivici da ugroze okruženje), a treći se jednostavno prepuste željama i idejama investitora, pa pristaju na sve, samo da to ima odobrenje nadležnih institucija i da investitor to želi da plati.

Autor ove zgrade, Branislav Redžić (biro ARCVS) pripada drugoj kategoriji arhitekata. Mnogi će reći za njegove ideje da su previše radikalne, napadne, isuviše akcentovane u prostoru, da iskazuju samovolju autora, da ne komuniciraju sa okruženjem itd. Ovo su pre svega stavovi kolega iz struke. Ali kako to da idejna rešenje tog istog arhitekte uporno osvajaju prva mesta na velikim javnim konkursima u Beogradu? Sastavi žirija su na svakom od konkursa bili potpuno različiti, a on je uporno osvajao prva mesta. I nagrade su mu dodeljivale te iste kolege iz struke. Naravno, kada dođe do izvođenja objekta, po pravilu se javlja izvesna doza ljubomore okruženja, ali se to gotovo uvek pripisuje arhitektonskoj sujeti kao normalnoj pojavi. Svaki arhitekta ima bar trojicu svojih kolega čija mu se dela ne dopadaju i smatra ih najvećim ruglom za grad.

Iz praktičnih razloga samog investitora, predlaže se izmena projekta zgrade u Pariskoj 8 na koju je arhitekta odgovorio novim rešenjem.

 

Arhitekta Redžić je u ovom slučaju imao težak zadatak. Plac za koji se projektovao objekat je bio iz više uglova denivelisan i pod velikim kosinama, a pristup objektu sveden je samo na prilaz iz Pariske ulice. Na placu su pre izgradnje novog objekta bile skromna jednospratnica i nekoliko manjih (pomoćnih) kućeraka u nekoliko uglova dvorišta. Sa okolnim zgradama nisu imale nikakvu konekciju jer su iste bile slobodnostojeće. Arhitekta je želeo da ispoštuje to stanje pa je i svoj objekat projektovao kao slobodnostojeći. Početna ideja je bila otvaranje prvog sprata, kako prema gradu tako i pram reci, čime se stvarao vizuelni protok duž celog objekta i delimično kroz objekat otvarao pogled prema drugoj obali i Novom Beogradu. Ovaj zanimljivi koncept je potvrđen od strane Republičkog zavoda za zaštitu spomenika, Gradske komisije i Ministarstva građevine i prostornog planiranja, te mu je 30. maja 2012. godine izdata i građevinska dozvola. Iz praktičnih razloga samog investitora (narušavanje privatnosti pogledom kroz unutrašnjost objekta), predlaže se izmena projekta, na koju je arhitekta odgovorio novim rešenjem. Fasada koja gleda ka gradu postaje introvertna, a ona koja gleda ka reci ekstrovertna. Na osnovu novopodnešenog projekta, 15. februara 2015. godine, nadležne institucije donose rešenje o izmeni građevinske dozvole. Novim rešenjem objekat dobija zatvoreniju uličnu fasadu, koja biva pročišćena, svedena, sa nekoliko otvora različitih dimenzija.

Naravno, fasada nije tek tako proizvoljno projektovana, već prati funkciju unutrašnjeg prostora, koji je veoma kompleksan sa različitim namenama po svim etažama. Istina, ne postoji nikakvo citiranje motiva okolnih zgrada, ali to i nije uvek neophodno, naročito ako su starije zgrade umerenih arhitektonskih vrednosti i fizički odvojene od novoizgrađenog objekta. Time se nova zgrada ne može smatrati tipičnom interpolacijom (ne naslanja se na okolne zgrade), ali svakako sledi nepisani primer u interpoliranju. Ovo se odnosi pre svega na veličinu same interpolacije, koja ako je manja (jedan objekat) može posedovati više arhitektonske slobode, dok ako je veća (nekoliko objekata ili kompleks koji je veličine čitavog bloka) mora se što više asimilirati sa okruženjem jer je samom veličinom dovoljno zastupljena u prostoru.

Gradska galerija, biro ARCVS

Sa druge strane, na samo stotinak metara od privatne zgrade u Pariskoj 8, takođe na Kosančićevom vencu, stručnim konkursom je bilo definisano projektovanje i izgradnja Gradske galerije. Još teži zadatak jer se plac koji je namenjen ovom javnom objektu nalazi u samom srcu ove zaštićene celine (trenutno je na njemu napuštena baraka). Konkurs je nedavno okončan i objavljena su imena dobitnika nagrada. Na prvom mestu, ubedljivo – biro ARCVS! Rešenje ponovo drugačije od ostalih i veoma originalno.

Arhitekta Redžić i njegov tim su ceo sadržaj Graske galerije ukopali u padinu, ostavljajući time prostor za prostrani vidikovac.

 

Dok je većina učesnika predviđala kompleks galerije sa slobodnostojećom prizemnom ili spratnom zgradom koja izlazi na ulicu, arhitekta Redžić i njegov tim su ceo sadržaj ukopali u padinu, ostavljajući time prostor za prostrani vidikovac. Naravno, u sadržaj je uklopljen i prateći sadržaj u vidu suvenirnice i restorana, dok je prostor za izložbeni prostor, za koji je potrebno odsustvo prirodnog svetla, smešten u najniže zatvorene etaže. Pogled koji se pruža niz ulicu Kralja Petra dobio je pogled prema Novom Beogradu, tvoreći tako jedan vredan omaž nikada izvedenoj Dobrovićevoj Terazijskoj terasi.

Gradska galerija, biro ARCVS

Ovim je arhitekta Redžić pokazao da na istoj lokaciji ume da se izbori sa dva projekta potpuno različite prirode, naravno jedan je osuđen od struke dok je drugi struka nagradila. Da li je jedan toliko negativan, pa je potrebno da ga najgorim rečima osuđujemo, a drugi naravno pozitivan jer je nagrađen prvom nagradom na konkursu? Mislim da je ovde vreme da se skrene pažnja na ulogu privatnog investitora i njegovih potreba, to jest, da je to znatno teži zadatak nego projekat jednog javnog objekta/kompleksa, bez obzira na njegovu složenost jer kod privatnog investitora postoji daleko veća sloboda volje lica koje finansira projektovanje i izgradnju, a koje ne želi da raspisuje privatni konkurs za izgradnju svoje kuće.

Kako god doživljavali zgradu u Pariskoj 8, mislim da joj pre svega treba dati priliku da zaživi, da prodiše, a vreme će pokazati da li se i koliko (ne)uklapa u ambijent. Isto važi i za kompleks Gradske galerije u jezgru Kosančićevog venca, za koji se mnogi nadaju da će biti izvođen.

O autoru teksta

marko-stojanovicMarko Stojanović, diplomirani istoričar umetnosti, vlasnik je jedinstvenog showrooma Shamliza u Beogradu. Aktivno se bavi temama arhitekture i urbanizma u glavnom gradu.

Ovo je najbrže napravljen put svih vremena

$
0
0

Deonica od 4,9 kilometara u Australiji izgrađena je za samo dva dana.

U regionu Mura, nedaleko od Perta, urađena je kompletna sanacija puta koja je koštala svega 443.000 dolara. Ono što je izazvalo pažnju javnosti jeste snimak iz drona (koji je do sada pogledan 14 miliona puta) na kojem se vidi kako je tekla njegova rapidna izgradnja. Za samo dva dana urađeno je skoro pet kilometara puta!

Have you ever seen how a road is bituminised? Finishing touches were recently accomplished on the $443,000 upgrade to Airstrip Road. Funded through Roads to Recovery Funding Program. A great job by our road works crew and Trevor Longman with the Shires drone for the footage.A total of 4.9kms were completed over a two day period.

Posted by Shire of Moora on utorak 13. decembar 2016.

Kamioni koji se kreću u rikverc prosipaju šljunak preko tankog sloja tečnog asfalta.

 

Ovaj neobičan način izgradnje puta zove se chip-seal koji je patentiran još tridesetih godina prošlog veka. On podrazumeva da se prvo na podlogu nanese tanak sloj tečnog asfalta a da se potom preko njega nanese šljunak sitne granulacije koji se prosipa kamionima koji kreću u rikverc.

Ovakav način izgradnje je veoma brz međutim ovakvi putevi ne traju dugo i nisu pogodni gde ima puno padavina i leda. Australija je, dakle idealna lokacija za izgradnju chip-seal puta.

Srodni linkovi na portalu Gradnja.rs:

Zaštita autorskih prava i monitoring planskih dokumenata u gradu novi ciljevi DaNS-a

$
0
0

DaNS će u okviru predstavljanja plana aktivnosti promovisati i novi broj časopisa ali i bogat program za 2017. godinu.

Društvo arhitekata Novog Sada najavljuje ambiciozan plan za ovu godinu koji podrazumeva pokretanje tema i aktivnosti koji dugo tište struku.

Kao prvo, DaNS će pokrenuti servis za sve kolege koji će moći preko ovog društva moćio da reše probleme vezane za zaštitu autorskih prava. Uspostaviće se saradnja sa advokatskom kancelarijom koja će pokretati zakonske mehanizme koji već postoje u Zakonu o autorskim i srodnim pravima.

DaNS će pokrenuti zajednički servis za sve kolege preko kojeg će moći da reše probleme vezane za zaštitu autorskih prava.

 

Takođe, jedna od važnijih aktivnosti DaNS-a u 2017. godini biće praćenje i analiza planskih dokumenata koji se donose u Novom Sadu. Najavljuje se formiranje sekcija koja će pratiti javne uvide, analizirati planove i pravovremeno reagovati sa primedbama, ukoliko je potrebno, a sve u svrhu povećanja kvaliteta planskih dokumenata koji se usvajaju i u mnogome utiču na prostor u gradu.

Novi festival u Novom Sadu

DaNS najavljuje i bogat program za 2017. godinu koji pored Dana društva arhitekata i dodele Tabakoviće nagrade, podrazumeva i izložbu radova o arhitekturi „Skala dizajna – od mikro do makro“ u februaru, izložbu arhitektonske fotografije „Jugoslovenska moderna u Vojvodini“ u martu, prezentaciju VR tehnologija „Virtuelni grad“ u maju ali i Festival kulture prostora koji bi trebao da se održi u oktobru a podrazumevao bi niz izložbi, predavanja i tribina. Program će biti realizovan na centralnoj lokaciji ali i brojnim i pop-up prostorima širom grada. U Društvu očekuju da ovaj festival postane jedan od najznačajnijh kulturnih dođaja u gradu i regionu.

Osnovanje coworking prostora

Oživljavanje prostorija DaNS-a takođe je jedan od ciljeva ovog društva. Kako bi prostor postao i finansijski održiv planira se uspostavljanje „coworking“ prostora u prostorijama DaNS-a u ulici Svetozara Miletića 20.

Članovi se, takođe, pozivaju da obnove članarine za 2017. godinu. Učlanjivanje i obnova članarina od sada je moguća i preko web formulara. Od ove godine plaćanjem kolektivne članarine za sve zaposlene u firmi, ostvaruje se pravo da se kontakt i podaci vaše firme nađu na registru arhitektonskih biroa na internet stranici DaNS-a.

Poziv na promociju

Svečani koktel i promocija 81. broja časopisa DaNS obržaće se u četvrtak, 12. januara 2017. godine u 19 časova, u prostorijama DaNS-a u ulici Svetozara Miletića 20.

Fosterova zgrada biće novi najviši objekat u Poljskoj

$
0
0

Započeti su radovi na izgradnji Varko Towera u Varšavi koji će zajedno sa tornjem biti visok 310 metara.

Renomirani biro Foster + Partners potpisuje projekat novog solitera u poljskoj prestonici od 54 sprata sa terasom na 230. metru koja će ujedno biti i najviši deo otvoren za javnost. Kruna zgrade biće toranj visok dodatnih 80 metara što sve zajedno nadvisuje dosadašnju najvišu zgradu u Poljskoj (Palatu kulture i nauke) za 73 metra.

Nova najviša zgrada u Varšavi sa visinom od 310 metara

Varso Tower u Varšavi zamišljen je kao veliki poslovni centar sa fleksibilnim kancelarijskim prostorima koji će imati i restoran na dva sprata kao i terasu sa vidikovcem na visini od 230 metara.

Terasa na visini od 230 metara ujedno će biti i najviša tačka otvorena za javnost.

 

Zgrada od 140.000 kvadratnih metara će takođe u prizemlju imati i brojne prodavnice i kafiće koji će biti povezani sa prometnom ulicom, piše Inhabitat.

Varso Tower zida se u neposrednoj blizini centralne železničke stanice i očekuje se da će uneti dodatnu živost u ovu inače prometnu lokakciju.

Hermanowicz Rewski Architects je projektovao druge dve zgrade koje će stajati uz Varso Tower. Ove dve poslovne zgrade imaće zelene krovove.

Projekat Varso Towera će ujedno biti i prvi objekat ovolikih proporcija u Poljskoj koji će dobiti BREEAM sertifikat za energetsku efikasnost i primenu ekoloških rešenja za zaštitu životne okoline.

Završetak radova očekuje se krajem 2020. godine.

Foto: Foster + Parners

Korisni članci na portalu Gradnja.rs:


Ovaj lagani materijal je 10 puta jači od čelika

$
0
0

Grafen, jedan od najčvršćih materijala na svetu, postao je još čvršći.

Naučnici sa Univerziteta MIT pronašli su način da grafen, dvodimenzionalnu penu od ugljenika, učine još čvršćom tako što su ga kompresovali u 3D konfiguraciju sunđerastog oblika.

Ovaj veoma lagani materijal ima gustinu samo 5% od gustine čelika a pritom može imati i 10 puta veću čvrstoću na pritisak od ovog poznatog materijala.

Dvodimenzionalna materija grafena debela je samo jedan atom i kao takav poznat je kao jedan od najčvršćih materijala na svetu. Međutim, uz pomoć toplote i pritiska, tim naučnika sa MIT-a, vođeni Markom Bulerom, uspeo je da napravi još jaču verziju grafena koja podseća na korale i mikroskopske dijatome. I jedan i drugi imaju veliku površinu spram zapremine a pritom su veoma lagani zahvaljujući poroznoj strukturi. Isto tako, pokazalo se da grafen u formi 3D pene ima bolja svojstva od njegove dvodimenzionalne verzije, piše Inhabitat.

Želeli smo da vidimo kako izgleda najčvršći materijal koji možemo da napravimo. Jedan od naših uzoraka bio je gustine 5% od gustine čelika a deset puta čvršći od njega.

– kaže Čao Ćin, član tima sa MIT-a.

 

Grafen može naći upotrebu u raznim oblastima. Ovaj lagani a čvrsti materijal može se koristiti za izradu kondezatora, baterija a takođe može poboljšati efikasnost solarnih panela. Naravno, može se koristiti i u građevinarstvu ali je veliki problem što je grafen veoma skup materijal pa će naučnici svoja istraživanja usmeriti ka tome da njegova izrada postane jeftinija.

Rezultati istraživanja naučnika sa MIT-a objavljeni su ove nedelje u časopisu Science Advances.

Srodni članci na portalu Gradnja.rs:

Laptop s tri ekrana: Savršena konfiguracija za arhitektonsku vizuelizaciju

$
0
0

Kompanija Razer predstavila je na sajmu CES 2017 radnu verziju laptopa pod imenom Project Valerie koji ima tri monitora od 17 inča rezolucije 4K.

Svi oni koji se bave projektovanjem, renderingom, odnosno, arhitektonskom vizuelizacijom znaju da je kost u grlu svakog računara njegova brzina ali i veličina ekrana. Zahtevni programi i ekrani prenatrpani meniji ikonicama traže prave kompjuterske aždaje sa velikim monitorima a kompanija Razer uskoro će ponuditi na tržištu upravo takvu konfiguraciju… i to prenosivu!

Pritiskom na dugme, iz centralnog ekrana otvaraju se dodatna dva ekrana rezolucije 4K.

 

Na sajmu potrošačke elektronike CES u Las Vegasu, Razer je predstavio laptop pod radnim imenom Project Valerie na kojem se, pritiskom na dugme, iz centralnog ekrana otvaraju dodatna dva ekrana. Ovakva konfiguracija sa tri 4K monitora idealna je za rad u bilo kojem CAD, BIM i 3D programu poput 3DS-a. Naravno, Razer, poznat po igračkoj opremi, ovakvu konfiguraciju je primarno namenio za igranje video-igra ali poznata je činjenica da su najbolje mašine za renderovanje upravo gejmerske konfiguracije.

Glavni nedostatak ovog laptopa jeste njegova debljina od 3,8 centimetra. Iako je ovo dosta deblje od većine kućnih i poslovnih laptopa, u poređenju sa gejmerskim preosnim računarima to je sasvim prihvatljiva debljina. Verujemo da bi većina arhitekata prenebegla ovaj „nedostatak“ i rado sela za laptop sa rezolucijom 12K.

Koliko je ovaj laptop zanimljivo parče hardvera govori i podatak da su dva prototipa ovog laptopa ukradena sa CES sajma u Las Vegasu. Iz očaja, Razer nudi 25.000 dolara za informaciju o nestalim laptopima.

Korisni članci na portalu Gradnja.rs:

Sin Pabla Eskobara: Arhitektura mi je spasila život

$
0
0

„Ispostavilo se da sam projektovao kuću za čoveka koji je nam je 1988. godine razneo našu porodičnu kuću sa 700 kilograma dinamita.“

Sebastijan Marokin odrastao je u Kolumbiji, u mestu Medelin, kao sin čuvenog narko-bosa Pabla Eskobara. Kao dete živeo je na luksuznom ranču povrišne od 20 kvadratnih kilometara. Bio je svedok uspona i padova svog oca, upoznao se sa svim opasnostima i zamkama života ogrezlog u kriminalu i onda se odlučio da započne novi život kao arhitekta. U svom prvom intervjuu koji je dao za magazin Archpaper, Marokin priča o svom profesionalnom putu, stvarima koje je naučio od oca i šta još planira da učini za svoju domovinu.

Huan Pablo Eskobar promenio je ime u Sebastijan Marokin

Šta misliš o TV serijama kao što je Narcos?

Ne volim ih. U njima se laže o mom životu. Ti ljudi ne znaju ništa o nama. Oni ne znaju ni za koji tim je navijao moj otac.

Hajde da se vratimo na arhitekturu.

Arhitektura je zabavnija. Ovo je moj prvi intervju u životu u kom razgovaramo o arhitekturi, a ne o mom ocu.

Kako si se obreo u arhitekturi?

Posle smrti oca, moja majka, sestra i ja otišli smo u Mozambik i ideja je bila da ostanemo u Africi, ali smo ostali samo pet dana. Nismo mogli da pronađemo mesto gde bismo mogli da živimo i da se školujemo i zato smo odlučili da se preselimo u Argentinu. Doneo sam odluku da postanem arhitekta kada sam izašao iz zatvora. Majka mi je još bila u zatvoru i ja sam se žestoko borio da je oslobode. Probdeo sam mnogo noći čekajući na odgovor iz Ministarstva pravde. Puno vremena je prošlo i ništa se nije desilo pa sam tako počeo da razmišljam o budućnosti. Tada sam odlučio da studiram arhitekturu. Upisao sam arhitekturu na univerzitetu Palermo u Buenos Aires, u Argentini.

Arhitektura mi je spasila život jer mi je dala nadu da nove stvari mogu da nastanu čak i kad je nešto uništeno, a arhitektura nas zaista uči kako ispravno da razmišljamo ne samo o arhitekturi, nego i o životu.

Šta te je inspirisalo da se opredeliš za arhitekturu?

Moj deda s majčine strane je radio sa drvetom. Pravio je nameštaj i bio je i dizajner. Isto tako, i sa očeve strane imamo puno umetnika. Neke od mojih tetaka zaista dobro slikaju i prave rukotvorine. Mislim da sam tako i ja pronašao ljubav prema dizajnu i arhitekturi. Osim toga, moja majka je dizajner enterijera – nekada smo posedovali brojna imanja i zgrade i moja majka je bila uključena u dizajnerski deo posla, a ja sam uvek bio tu kao posmatrač. Dopalo mi se ono što sam video. U to vreme arhitektura je bila utočište za mene, a ja nisam imao čime drugim da se bacim jer smo čekali pravni odgovor. Zahvaljući arhitekturi stekao sam mnogo dobrih prijatelja. Volim što sam deo tog društva.

Kakvom vrstom projekata se baviš?

Dizajnirao sam i izgradio dve velike vile u Kolumbiji i jednu u Argentini. To su velike kuće, jedna ima oko 3.000, a druga oko 1.100 kvadrata. Jedna od njih čak ima i pekaru u svom sklopu.

Za prvu kuću koju sam gradio u Kolumbiji nisam čak ni znao ko je klijent. Dobio sam zahtev, poslali su mi fotografije, osnove, dimenzije i sve što je bilo potrebno za moj posao. Kada sam završio, pozvali su me i rekli mi da je vlasnik jedan od momaka koji su 1988. godine postavili 700 kila dinamita u moju kuću. Bilo je pravo čudo da smo tada preživeli jer smo se u to vreme majka, sestra i ja nalazili u kući. Bila je to prva auto-bomba u istoriji Kolumbije. Napravio sam kuću za čoveka koji je uništio moju kuću. Bio je to njihov način da zatraže oprost. Oni su od početka znali ko sam ja. To je čudno, ali je to i sjajan primer da se svari stvarno menjaju na bolje u Kolumbiji i da ljudi žele mir.

To je na mene uticalo pozitivno. Posebno u ovoj priči, zahvaljujuči arhitekturi, pronašao sam način da iscelim svoju prošlost. Završio sam kao arhitekta svojih neprijatelja. Dali su mi tu priliku jer inače ne bih imao čime da se pohvalim pred drugim potencijalnim klijentima. Danas dizajniram besplatni javni wellness i terapijski centar za jedan mali grad u Argentini.

Kako je činjenica o tome ko ti je otac uticala na tvoju karijeru arhitekte?

Kuće nisu ono što biram da radim, ali ne dešava se često da dobijem angažman zbog moca oca i sličnih stvari. Zbog toga mi je onemogućeno da se bavim arhitekturom onoliko koliko bih želeo. Ljudi znaju da sam talentovan, ali se opredeljuju za nekog drugog ko nema istoriju mog oca. Tako da, za mene je stvarno teško da nađem posao. Sad konačno radimo na zgradi koja če biti moja prva zgrada u Kolumbiji. Imam kuću ovde, u mom rodnom mestu, ali ne i zgradu. Tu planiram da izgradim zgradu.

Ranije sam sarađivao sa dobro poznatim arhitektama iz Argentine. Jedan od njih je Roberto Busneli, a drugi Daniel Silberfaden. Roberto objavljuje knjige koje prate njegove projekte. Isti slučaj je bio i sa projektom koji sam ja doneo u njegov studio. Zbog veličine, jedino je on mogao da iznese taj projekat. Pobedili smo na konkursu i završili projekat uz pomoć jednog arhitekte iz Evrope. Kad je knjiga o projektu objavljena, moje ime nije spomenuto. Objavili su imena arhitekata koji su radili na projektu tri dana, a moje ime su izostavili.

Tako sam saznao da sam stigmatizovan svuda. Šteta je što me ljudi procenjuju na osnovu prošlosti mog oca, a ne na osnovu mojih sposobnosti. To je jedna od osnovnih barijera sa kojima se susrećem svakog dana kao arhitekta. Ne želim da budem diler kokaina. Znam kako da budem to, ali ne želim. Ne želim da ponovo postanem milioner ako ću morati da plaćam dugove mog oca. Pružena mi je šansa da to izbegnem i ja ne želim da se ta priča ponovi. Puno toga može da se nauči iz priče o mom ocu.

Casa Clau u Kolumbiji po projektu Sebastijana Marokina

Jesi li bio tu kada se gradio La Cathedral, zatvor koji je tvoj otac dizajnirao za sebe? Jesi imao priliku da ga vidiš u nekoj od njegovih faza i da mu se diviš?

Građevinci su mom ocu poštom slali fotografije i video-snimke tako da je bio u toku sa radovima. Od samog početka je priča o kriminalcu koji gradi svoj sopstevni zatvor u Kolumbiji bila veoma čudna i uznemirujuća za  normalan svet. Moj otac je govorio: „To je mesto gde želim da budem. To je mesto gde ću biti. To je mesto gde ću biti u zatvoru. Platiću za projekat i dizajniraću beg iz svog sopstvenog zatvora.“

Mislim da je moj otac u nekom smislu bio i arhitekta, bio je veoma pametan. Jedino što je on bio arhitekta samo za sebe.

Jednog dana otac me je odveo na pistu za sletanje usred džungle. Stajali smo tako i on me je pitao: „Gde je pista?“. Nisam mogao da je vidim na šta mi je on rekao: „Stojiš na njoj.“ Nije bilo šanse da avion može tu da sleti jer bi se obrušio o nju. Uzeo je voki-toki i rekao jednom od svojih ljudi rekao da pomeri kuću. Bila je na točkovima. Kad bi policijski avioni satelitima tražili skrovišta, nisu ništa mogli da nađu jer se ona nalazila usred nečega što je trebalo da bude pista. Avioni mogu da je koriste – jedino treba pomeriti kuću. On bio veliki arhitekta jer je ta kuća bila potpuno funkcionalna. Ako bi policija ušla u nju, ništa ne bi posumnjala. Mislim da sam puno stvari o arhitekturi naučio od svog oca, pogotovo o skrovištima. On je koristio arhitekturu da bi se skrivao. Kao sin Pabla Escobara, ja znam kako se krije!

Tvoj otac je gradio kuće za siromašno stanovništvo. Da li je to uticalo na tvoje poimanje arhitekture?

Da, on je hteo besplatno da sagradi 5.000 stambenih objekata za porodice koji su živele na obližnjoj deponiji smeća. U ranim 80-im sagradio je gotovo hiljadu objekata, a onda je vlada sve konfiskovala i zaustaila projekat. Bili su ljubomorni na mog oca. Bio je to jedan od razloga zašto je moj otac odlučio da se bori protiv establišmenta. Oni nisu želeli da on pomaže sirotinji.

To me je podstaklo da razmislim i pokušam da pomognem siromašnima u Kolumbiji. Mnogo porodica nema električnu energiju ili vodu u svojim domovima. Tu se ne radi o luksuzu, već o dostojanstvu.

Bavim se projektom pružanja smeštaja siromašnima u Argentini, ali bih voleo da to uradim u Kolumbiji.

Šta je sledeće čime želiš da se baviš?

Želeo bih da se bavim nečim vezanim za prirodu. Imamo ogromnu količinu zelenila ovde u Kolumbiji. Imamo džunglu i puno mesta koja se retko viđaju. Voleo bih da sagradim hotel koji će biti u skladu sa okolinom. Ovde ima puno mesta koja su kao raj na zemlji  i nadam se da ćemo sagraditi nešto takvo ako mir u Kolumbiji potraje.

Izvor: Archpaper, prevod: Jadranka Bokan; Foto: Sebastian Marroquin

Penter opeka idealna za uređenje dvorišta, bašti i trgova

$
0
0

Semmelrockov proizvod je ekstremno otporan i prilagodljiv, što ga čini idealnom podnom oblogom za sve površine oko kuće.

Bilo da se radi o prilazu garaži, puteljku prema baštenskoj kućici ili sunčanoj terasi – mnogi graditelji slažu se stim da je Penter opeka, poznata i pod imenom klinker, najbolja opcija za popločavanje tla. U Vojvodini postoji tradicija popločavanja opekom još od austrougarskih vremena, koja se vremenom proširila na sve naše prostore i zadržala popularnost do danas.

Penter opeka se pravi od od pečene gline. Na temperaturi preko 1.000 stepeni Celzijusa tokom procesa pečenja – poznatog pod nazivom sinterovanje – zatvaraju se pore materijala pa gotove (pečene) opeke skoro da i ne upijaju vodu. To ih čini ekstremno otpornim i neosetljivim na visoke temperature, mraz ili čak hemijske materije poput kiselina. Prirodna, keramička boja ovih opeka, koja nastaje tokom procesa pečenja, postojana je i s vremenom ne bledi.

Penter opeka, poznata i pod imenom klinker, proizvodi kompanija Semmelrock.

 

Penter Piazza u crvenoj boji

Velika raznolikost boja i oblika

Paleta keramičkih boja obuhvata boje peska i terakote, sve do smeđe, ali moguće su i mešavine ovih nijansi, kao i plavo-siva kombinacija. Tome se pridružuju mnogi raznovrsni oblici i formati s različitim površinskim strukturama. Međutim, postoje i takozvane rupičaste podne opeke, kroz čije otvore izbija zelenilo trave – razumno rešenje za ekološki osvešćene graditelje koji bi želeli da izbegnu kompletno prekrivanje tla.

Opeka Penter Doppio idealna za dvorišta

Prilikom postavljanja Penter opeke trebalo bi obratiti pažnju na njihovu veličinu i funkciju, kao i na stepen opterećenja površine. Osim boje, za vizuelni utisak koji opeke ostavljaju od presudne je važnosti šema njihovog postavljanja. I ovde postoji veliki broj varijacija, koje, vešto iskombinovane s mozaicima ili drugim šemama za postavljanje, omogućavaju jedinstveno, a ipak uvek iznova zanimljivo uređenje podnih površina. Zahvaljujući obilju mogućnosti, popločavanje bi trebalo prepustiti stručnom licu, jer željeni izgled će se dugo održati samo ako se pravilno pripremi teren i stručno postavi podna opeka.

Penter Landhaus je glatka opeka u crvenoj i svietlo crvenoj boji

Cena i održavanje postavljanja opeke Penter

Penter opeka je, na osnovu svojih specifičnih svojstava, pogodna za gotovo sve oblasti primene. Pomoću nje se može izvesti projekat izgradnje prilaza garaži, kao i vijugavog putića do skrivene senice ili sunčane terase. Troškovi se u potpunosti mogu isplatiti. Zavisno od kvaliteta i izvedbe, treba računati na 20 do 40 evra po kvadratnom metru. Ugradnja Penter opeke košta oko 20 evra po m².

Ova opeka ne zahteva posebno održavanje: za čišćenje je dovoljna sama kišnica. Mesta do kojih kiša ne dopire (suvi kolski ulaz ili natkrivena terasa) mogu se po potrebi očistiti pomoću creva za vodu ili čistača pod pritiskom. Ove opeke mogu se kombinovati na najrazličitije načine, a naročito primamljivo deluju u spoju s različitim šemama i/ili materijalima.

Penter opeka može se pronaći u ponudi kompanije Semmelrock a više o ovim proizvodima pronađite ovde.

10 milijardi dolara za rekonstrukciju aerodroma JFK

$
0
0

Najprometnijim aerodromu u Njujorku sledi veliko renoviranje.

Andrew Cuomo guverner Njukorka izložio je plan rekonstrukcije aerodroma JFK koji će ovu poznatu svetsku luku pretvoriti u „objedinjeni, dobro povezani kompleks na svetskom nivou“.

Renoviranje aerodroma podrazumeva pravljenje objedinjenog terminala koji će povezati nova krila sa postojećim čime će se poboljašati promet ljudi, piše ArchDaily.

Renoviranje takođe podrazumeva i postavljanje novog sistema video-monitoringa sa softverom za prepoznavanje lica u cilju brže obrade putnika.

Prilazni putevi aerodromu biće prošireni, a planirana je izgradnju kružnog puta oko aerodroma kako bi se vozilima olakšao pristup. Predviđena je izgradnja dodatnih parkinga za automobile koji će biti podeljen u zone za kratka i dugačka zadržavanja.

Kako bi se poboljšala usluga putnicima, planirana je izgradnja novih restorana, prodavnica i konferencijih sala. Renoviranje takođe podrazumeva i unapređenje bezbednosti sa novim sistemom video-monitoringa sa softverom za prepoznavanje lica u cilju brže obrade putnika.

Sadašnji JFK će za 10 godina dostići puni kapacitet. Stoga je renoviranje neophodno jer se predpostavlja da će 2030. godine ovaj aerodrom opsluživati 75, a 2050. godine čak 100 miliona ljudi.

Više dokumentacije možete pronaći ovde.

Korisni linkovi na portalu Gradnja.rs:

Pasivna kuća u Alpima sa zidovima debelim 65 centimetra

$
0
0

Geotermalna energija, toplotna pumpa i debeli ventilisani zidovi obezbeđuju konstantnu temperaturu u prostorijama.

Za ukućune ove vile u Italiji od 360 kvadrata na nadmorskoj visini od 700 metara nema zime! Za to se pobrinuo biro Camillo Botticini Architetto koji je napravio projekat kuće u obliku slova C sa dvorištem koje se otvara prema planinama. Ovakav oblik kuće obezbedio je iz soba sjajan pogled na Alpe na jugu ali je u isto vreme sprečio disipaciju toplote sa hladne, severne strane.

Koliko je hladne severne strane objekat zatvoren, toliko je sa tople južne strane on otvoren.

 

Kuća je savršeno uklopljena u teren. Ona ga zapravo u potpunosti prati pa je tako dobijen objekat koji je sa severne strane gotovo potpuno ukopan dok je na osunčanom jugu otvoren velikim staklenim površinama. Ovo je najpovoljnija orijentacija kuće u smislu energetske efikasnosti.

Povezano: Kako orijentisati prostorije u kući

Kuća se sastoji od volumena različite visine. Severozapadna sekcija se takoreći utapa u teren dok druga sekcija, sa orijentacijom sever-jug, ima promenljivu visinu od 3,5 do 4,5 metara. U najvišem delu, sa duplom visinom, napravljen je mezanin sa velikim prozorom koji omogućava astronomske opservacije, piše Domus.

Kuća je projektovana tako da bude energetski efikasna. Zahvaljujući geotermalnom sistemu, toplotnoj pumpi i ventilisanim zidovima debelim 65 centimeara ona zadovoljava standarde pasivne gradnje. Iako su početni izdaci bili poprilični zbog ovakvog načina gradnje, vreme će pokazati da je izdatak bio opravdan jer su računi za energetsko održavanje ovakvog objekta minimalni a pritom se čuva žitotna sredina.

Sveden enterijer u beloj boji akcenat stavlja na pogled ka planinskim masivima.

Presek kroz kuću

Situacija

Kuća jednako impozatno izgleda i noću.

Povezani članci na portalu Gradnja.rs:

16 CAD crteža krovnih prozora i svetlosnih otvora

$
0
0

Sve što vam je potrebno za razradu crteža kosih i ravnih krovova.

Kako bi unapredila i olakšala rad arhitekata u projektovanju, kompanija VELUX objavila je seriju DWG fajlova sa crtežima pravilnog postavljanja njihovih modela prozora.

Sve što vam je potrebno je tu: od krovnih prozora, preko prozora za ravne krovove, pa sve do svetlosnih tunela. CAD fajlovi mogu se preuzeti direktno iz ovog članka i sadrže veliki broj informacija o modelima prozora.

Kosi krov

Profilirani pokrov, drvena krovna konstrukcija, standardni nivo ugradnje

Preuzmi ovde

Profilirani pokrov, drvena krovna konstrukcija, upušteni nivo ugradnje

Preuzmi ovde

Talasasti krovni pokrivač, AB krovna konstrukcija, standardni nivo ugradnje

Preuzmi ovde

Priprema otvora u betonskoj ploči

Preuzmi ovde

GVT/GVK prozor za izlaz na krov, talasasti krovni pokrivač, drvena krovna konstrukcija

Preuzmi ovde

Krovni prozor s vertikalnim elementom

Preuzmi ovde

Grupna ugradnja

– Profilirani pokrov, drvena krovna konstrukcija, standardni nivo ugradnje

Profilirani pokrov, drvena krovna konstrukcija, upušteni nivo ugradnje

– Talasasti krovni pokrivač, AB krovna konstrukcija, standardni nivo ugradnje

Ravan krov

Prozor za ravan krov s kupolom

Preuzmi ovde

Prozor za ravan krov za odimljavanje

Preuzmi ovde

Svetlosni tunel za ravan krov

Preuzmi ovde

Podkonstrukcija za ravan krov ECX

Preuzmi ovde

Svetlosni tuneli

Svetlosni tunel za kosi krov s nesavitljivom tubom

Preuzmi ovde

Svetlosni tunel za kosi krov sa savitljivom tubom

Preuzmi ovde

Svetlosni tunel za ravan krov

Preuzmi ovde

Više detalja možete pronaći na ovom linku.

Korisni linkovi na portalu Gradnja.rs:

Izvor: ArchDaily


Hörmann preuzeo italijansku kompaniju Pilomat

$
0
0

Renomirana nemačka kompanija, preuzela je 70% akcija italijanske kompanije koji proizvodi barijere za zaštitu od neovlašćenog prolaska vozila i kamiona.

Preuzimanjem većinskog dela italijanskog Pilomata, nemačka kompanija Hörmann ulazi u novi tržišni sektor koji je blisko povezan sa njihovim osnovnom delatnošću a to je proizvodnja garažnih i ulaznih vrata.

Italijanski Pilomat, sa sedištem u Grasobiju nedaleko od Bergama, specijalizovao se u proizvodnji pokretnih i fiksnih parking stubića kao i putnih barijera kojim se obezbeđuje ograničen prolaz vozila i kamiona. Svi njihovi proizvodi prodaju se širom sveta putem specijalizovanih prodajnih partnera.

Kompanija Pilomat ima u svojoj ponudi širok asortiman parking stubića i barijera za puteve

Christoph Hörmann je ispred grupe Hörmann, 28. decembra 2016. godine potpisao ugovor o preuzimanju 70% akcija kompanije Pilomat dok će preostalih 30% akcija ostati u vlasništvu porodice Toffetti. Direktor kompanije ostaće Bruno Toffetti a kompanija će nastaviti da posluje pod imenom Pilomat.

„Asortiman kompanije Pilomat proširuje našu ponudu koja će sada obuhvatiti i široku paletu proizvoda za bezbednost objekata. Naš cilj je da iskoristimo Hörmannove kapacitete kako bi povećali prodaju Pilomatovih proizvoda. Gospodin Toffeti je iskusan direktor koji dobro poznaje tržište ovih proizvoda i uspešno je vodio kompaniju dugi niz godina.“ – istakao je Christoph Hörmann.

Uticaj zemljotresa na bazene za plivanje

$
0
0

Iako uglavnom prolaze bez strukturalnih oštećenja, onaj ko ostane u bazenu za vreme zemljotresa neće se dobro provesti.

Sportski bazeni za plivanje uglavnom se prave od armiranog betona i kao takvi dobro podnose uticaj seizmičkih sila. Poznato je da bazeni u visokim zgradama mogu pozitivno delovati na dinamički model objekta jer kretanje vode u suprotnom smeru od sezimičkih sila uravnotežuje ove horizontalne sile.

Nadzorne kamere širom sveta zabeležile su kako se ponaša bazen pun vode za vreme zemljotresa.

 

Međutim, šta je sa onima koji se nalaze u vodi? Oni se, nažalost, neće dobro provesti jer će ih uzburkana voda bacati na sve strane dok ne završe na rubu bazena što može biti prilično opasno. Nadzorne kamere širom sveta zabeležile su više ovakvih situacija koje vam ovom prilikom objavljujemo.

Zemljotres u Nepalu od 7,8 stepeni:

 

Zemljotres u Meksiku od 7,2 stepena:

 

Zemljotres u Nepalu od 7,6 stepeni:

Korisni linkovi na portalu Gradnja.rs:

Pitanja o arhitekturi koja muče korisnike interneta

$
0
0

Da li ima posla za arhitekte? Da li je teško studirati arhitekturu? Čime se bavi arhitekta? Ovo su samo neka od pitanja koja se često postavljaju na Guglu.

Još od 2008. godine funkcija auto-complete na Guglu nam pomaže da lakše otkucamo i pronađemo ono što tražimo. To šta Gugl ponudi za auto-complete, kada krenemo da kucamo tekst, zasnovano je na osnovu toga šta korisnici najčešće pretražuju na ovom popularnom servisu.

Guglov auto-complete zasnovan je na tome šta korisnici interneta najčešće pretražuju na internetu.

 

Zato smo mi napravili malo istraživanje u kojem smo želeli da vidimo šta stvarno korisnike iz Srbije i okruženja najviše muči a vezano je za pojmove arhitekture. Neke od ponuđenih auto-complete opcija nas je slatko nasmejao.

Krenuli smo od toga čime se arhitekta uopšte bavi. Ovo su auto-complete opcije:

Kada smo krenuli da kucamo „gde arhitekta…“ saznali smo da ljude često interesuje gde studirati arhitekturu ali i gde rade arhitekti. Sasvim jasno!

Ovo je veoma zanimljivo! Ljudi se često pitaju da li je arhitektura teška. To ni Gugl ne može da vam kaže…

Kad otkucate „arhitektura“ nema nigde arhitektura beograd. Ili se to podrazumeva?

Evo još malo auto-complete opcija oko težine studiranja… Najzanimljiva nam je bila opcija da li arhitektura umetnost.

Zašto volim arhitekturu?!? Da li se to neko pravda?

Jasno nam je da je večita tema često tražena: arhitektura ili građevina. Međutim, kakva je to dilema arhitektura ili medicina? Moraćemo malo više da pišemo o zdravstvu…

Što se tiče engleskog jezika, tu je svakako najzanimljivije pitanje koje muči korisnike interneta zašto arhitekte nose crnu odeću.

Pogledajte i ove članke na portalu Gradnja.rs:

Kuća na Murteru koja džentlmenski prepušta centralno mesto vegetaciji

$
0
0

Ljubav vlasnika ove kuće prema egzotičnom bilju pobudila je ideju kako da se objekat skloni od neinspirativnog susedstva.

Okruženje ove kuće na Murteru karakterišu dve (nažalost) tipične dalmatinske situacije: kuća za tržište koja ide u visinu, po principu sagradi što više apartmana, sa zapadne strane i pseudotradicionalna raskošna vila s bazenom sa istočne strane. Pogledajte kako je ovaj problem rešen bogatom vegetacijom!

Kuću sa jedne stane okružuje visoka zgrada, a sa druge pseudotradicionalna raskošna vila.

 

Uska i dugačka parcela od 1.215 kvadrata definisala je formu objekta, a ljubav vlasnika prema egzotičnom bilju pobudila je projektantima u birou Dva Arhitekta ideju da na taj način reše problem kontaktne zone sa susednim građevinama i stvore svet za sebe.

Taj svet je kadriran sa dva okvira; prvi, gornji, uokviruje lođu koja služi za dnevne aktivnosti i funkcionalno objedinjuje kuhinju, trpezariju i dnevnu sobu, a zapravo pravi senku za odmor i svakodnevne aktivnosti uz bazen. Drugi, donji, uokviruje pogled na ozelenjeni vrt sa zapadne strane u koji samo u jednom kratkom intervalu direktno upada sunce. Longitudinalni vrt kroz koji struji blagi vetar mesto je za beg i kontemplaciju.

Arhitektura u prvi plan stavlja vrtove i bazen, distancirajući se na taj način od neinspirativnog komšiluka. Odabir hortikulture snažno određuje ovaj projekat i u takvim okolnostima arhitektura džentlmenski prepušta centralno mesto (poziciju) vegetaciji. Forma kuće je elementarna: ona je proizašla iz inicijalnog dijagrama i potom minimalno dorađena.

Esencijalni pristup prisutan je i u izboru materijala – kulir na fasadi, a na podu vrlo sličan materijal tako da se ta dva arhitektonska elementa čitaju kao jedinstvena celina.

Kuću za odmor na Murteru od 315 metara kvadratnih izvedena je 2016. godine a projektovao ju je biro Dva Arhitekta. Autori su arhitekte Tomislav ĆurkovićZoran Zidarić sa saradnicima Majom Markus i Tomislavom Burgundom.

Crteži:

Presek uzdužni

Foto: Damir Fabijanić

Korisni linkovi na portalu Gradnja.rs:

Mašinko krasi industrijski enterijer Terminala u Kotoru

$
0
0

Concept store The Terminal je ugostiteljski objekat i suvenirnica u crnogorskoj luci Kotor koji pleni svojim industrijskim stilom enterijera.

Bliska saradnja biroa Enforma sa investitorom Fashion Cattaro dovela je do niza originalnih enterijerskih rešenja, a među njima su i mural na zalučenom zidu, unikatni nameštaj ali i Mašinko – mehanička polica za vino. Ona funkcioniše na principu elektromotora koji pokreće zupčanik sa drvenim kutijama za vino. Dok se kutije kreću same, flaše ostaju u nepromenjenom (horizontalnom) položaju.

Mašinko je mehanička polica za vino u kojoj se kutije kreću same dok flaše ostaju u nepromenjenom (horizontalnom) položaju.

 

Dizajn enterijera inspirisan je dugom pomorskom istorijom Kotora koju simbolizuje objekat lučke kapetanije. Unutrašnji prostor reminiscencija je na brodski motor, dok su terase paluba broda.

Osnovu materijalizacije lokala od čine gradivna opeka, metal, drvo, kanap… Ovi materijali daju The Terminalu industrijski šmek ali u isto vreme utopljavaju atmosferu lokala.

Interesantan detalj u enterijeru jesu dekorativne keramičke pločice koje se, osim oko prozora, pojavljuju i na stolovima.

Originalni murali na zidovima pojačavaju utisak industrijskog dizajna enterijera.

Marokanske keramičke pločice krase i toalet u kojem su se odlično složile sa opekom.

Srodni linkovi na portalu Gradnja.rs:

Viewing all 1909 articles
Browse latest View live