Od zapuštene i napuštene seoske škole u selu Pakleštica formiraće se centar za studijski boravak.
Inicijativa za obnovu sela Stare planine je rezultat saradnje studenata i nastavnika Arhitektonskog fakulteta Univerziteta u Beogradu, pokreta Odbranimo reke Stare planine, stanovnika i udruženja staroplaninskih sela. U osnovi inicijative je ideja o povezivanju nastavnog procesa i realnog razvojnog konteksta radi formulisanja i realizacije društveno i ekološki odgovornih i ekonomski opravdanih rešenja sa i za lokalnu zajednicu.
Kao rezultat ove inicijative 2018-19. godine realizovan je projekat uređenja sale Doma kulture u selu Dojkinci. Projektom je zapušten i neiskorišćen prostor uređen u prostor zajednice u kome se odvijaju različite aktivnosti od značaja za život ljudi u selu – sastanci, seoske proslave, radionice, prezentacije, izložbe, projekcije i predstave.
Ove godine pokrenut je projekat obnove zapuštene i napuštene seoske škole u selu Pakleštica. Ideja je da se u tom objektu i njegovom dvorištu, formira Centar za studijski boravak “Pakleštica”.
Želimo da ukažemo na važnost obnove sela i zaštite prirode kao njihovog osnovnog resursa za održivi razvoj.
Pored unapređenja kvaliteta života u selu i obnova sela podsticanjem razvoja turističkih aktivnosti, edukacije arhitekata, cilj je bio i da se u saradnji s pokretom “Odbranimo reke Stare planine” – zaustavi izgradnja derivacionih mini-hidroelektrane na rekama Stare planine i zaštita prirodnih resursa.
„Ovakvim akcijama želimo da skrenemo pažnju na više različitih tema i problema koje smatramo ključnim za lokalni i nacionalni razvoj, a pre svega da ukažemo na važnost obnove sela i zaštite prirode kao njihovog osnovnog resursa za održivi razvoj.“ – kažu za naš portal.
Postojeće stanje
Korišćenje tradicionalnih materijala
Idejno prostorno-programsko rešenje „Centra za studijski boravak – Pakleštica“ obuhvata obnovu i uređenje objekta škole sa dvorištem, korišćenjem tradicionalnih tehnika gradnje, kao i uređenje enterijera u skladu sa njegovom novom namenom; projektovanje i obeležavanje mreže pešačkih staza u okviru samog sela i njegove šire okoline; uređenja kamp mesta sa adekvatnim mobilijarom; implementaciju novog, inovativnog sistema osvetljenja i električnog napajanja objekta i pešačkih staza, korišćenjem solarne energije.
Prilikom izrade prostorno-programskog rešenja „Centra za studijski boravak – Pakleštica“, posebno je obraćena pažnja na poštovanje tri ključna aspekta, od kojih se jedan odnosi na zadržavanje najvećeg broja postojećih konstruktivnih elemenata, kao i inicijalne podele prostorija. Drugi na korišćenje tradicionalnih i lokalnih materijala prilikom obnove zgrade i treći koji se odnosio na ekonomsku isplativost rešenja.
Zadržaće se najveći broj postojećih konstruktivnih elemenata
Projekat uključuje obnovu objekta škole korišćenjem tradicionalnih tehnika gradnje, kao i uređenje enterijera u skladu sa njegovom novom namenom.
Početak rada na objektu označila bi njegova obnova i sanacija, korišćenjem tradicionalnih materijala i tehnika gradnje, realizovana kroz seriju radioničkih aktivnosti pod vođstvom Jelice Jovanović – diplomiranog arhitekte sa desetogodišnjim iskustvom na polju istraživanja i realizacije projekata ove vrste.
U sklopu objekta, predviđena je spavaonica sa 16 ležajeva, multifinkcionalna prostorija koja može služiti za održavanje predavanja, radionica, ali i za obedovanje grupe posetilaca (koja u svojoj materijalizaciji zadržava karakter ’učionice’ kao omaž prethodnoj nameni objekta), kuhinja, kao i mokri čvor sa dva tuša i dva lavaboa. Izvan gabarita samog objekta, na temeljima prethodnog, planiran je sanitarni čvor, kao i dve ekstenzije u vidu podaščane terase (sa pristupom iz kuhinje) i kaskadnih tribina za potrebe aktivnosti u spoljnom prostoru.
Horizontalni plan na koti +2.60m
Energetski održiva Stara planina
Projektom osvetljenja objekta i staza u sklopu sela, omogućila bi se lakše i efikasnije funkcionisanje i orijentacija. Implementacijom inovativnog i održivog sistema osvetljenja i električnog napajanja pomoću solarne energije – za čije idejno rešenje i relizaciju bi bio zadužen Saša Rančev, diplomirani fizičar i student doktorskih studija na Prirodno-matematičkom fakultetu u Nišu – široj javnosti bila bi predstavljena slika ekološki osvešćene i energetski održive Stare planine, kao ishodište zaokruženog ciklusa borbe meštana ovog kraja protiv izgradnje MHE. Ovaj sistem bi se kasnije mogao implementirati u svim selima koja bi odlučila da slede primer Pakleštice, što predstavlja veliki potencijal za održivi razvoj sela ovog kraja.
Motiv pirotskog ćilima
Pored korišćenja tradicionalnih materijala i tehnika gradnje, posebna pažnja bi bila posvećena očuvanju i promovisanju lokalnog govora, delikatesa, kao i motiva pirotskog ćilima – koji predstavlja jedno od 27 nematerijalnih kulturnih dobara Srbije na listi UNESCO-a. Tim povodom, pokrenuti su profili na društvenim mrežama Facebook i Instagram, preko kojih inicijativa može da objavljuje sadržaj edukativnog karaktera, ali i vesti o svojim aktivnostima, planovima i prethodno realizovanim akcijama.
Studenti Arhitektonskog fakulteta u Beogradu, pokret Odbranimo reke Stare planine, stanovnico i udruženja staroplaninskih sela
Orijentir grada na Jadranskom moru dobio je novo ruho uz potpuno poštovanje arhitekture s prepoznatljivim identitetom.
Pri rekonstrukciji poznate zgrade Tomos u Kopru, arhitekte su imale brojne ograničavajuće faktore budući da je objekat zaštićen od strane lokalnog Zavoda. Pored toga što je prizemlje moralo zadržati poslovnu namenu, rasporedi prva tri sprata su morali biti sačuvani, ograničavajući faktor bio je i da se kompletan raspored otvora na fasadi kao i njen originalan dizajn bude zadržan. Istočna, severna i zapadna fasada nisu smele dobiti nove konzolne balkone, a zasenčenje je bilo dozvoljeno samo na južnoj fasadi i to pomoću montažne konstrukcije.
Prepoznatljiva zgrada Edo Mihavca dobila je novo ruho kao i nove moderne stanove uz maksimalno poštovanje arhitektonskog nasleđa.
Ove smernice u očuvanju arhitekture Edo Mihavca poslužile su kao početna tačna u obnovi prepoznatljive zgrade u Kopru. Zgrada je do 3. sprata ostala potpuno ista, a od četvrtog sprata pa naviše, centralni hodnik pomeren je duž fasade zgrade. Uklanjanjem prozora unutar prozorskih otvora, u bloku je formiran spoljni, pokriveni trem a zgrada je i dalje zadržala svoj oblik, proporciju, karakterističan izgled. Ovaj novi, spoljašnji koridor, logično se povezao s postojećom komunikacijom (stepenište i lift) tako da se osnovna logika glavnih komunikacionih pravaca nije promenila.
Ono što je najvažnije, zaštićena zgrada zadržala je svoj gabarit, veličinu i položaj otvora, boju fasade kao i obradu oko prozora. Međutim, opsežnom rekonstukcijom poboljšani su njeni tehnološki aspekti pa je tako pored ojačanja konstrukcije, rađena i energetska obnova fasade pomoću kamene vune sa spoljašnje strane, zamenjeni su prozori i krov, ugrađene su potpuno nove električne i mašinske instalacije.
Od 90 nastalo 37 stanova
U isto vreme, zgrada je i arhitektonski revitalizovana. Od postojećih 90 manjih stambenih jedinica nastalo je 37 većih, modernih stanova. Stanovi sada imaju i terase odgovarajućih dimenzija, dobili su i dvosmernu orijentaciju s pogledom koji se otvara i na more i na kopno, a visina plafona povećana je na 265 centimetara. Svi stanovi sada se greju pomoću radijatora povezanih sa centralnom toplotnom pumpom koja je smeštena u podrumu.
Južnu fasadu sada krasi samonosiva čelična konstrukcija s integrisanim sklopivim roletnama.
Glavna karakteristika novoobnovljene zgrade nalazi se na južnoj fasadi koju sada krasi samonosiva čelična konstrukcija s integrisanim sklopivim roletnama. Ovaj sistem će zaštititi južne stanove od pregrevanja, posebno tokom letnjih meseci. Roletne su perforirane pa će terase zbog toga biti prozračene i osvetljene. Samonosiva konstrukcija povezale je postojeće, manje balkone s terasama tako da je dobijen produžetak stambenih površina.
Poštovanje zatečene arhitekture
Ovako je prepoznatljiva zgrada u centru grada, koja ima svoju dušu i priču, dobila novo ruho kao i nove moderne stanove uz maksimalno poštovanje zatečene arhitekture.
Knjiga o paviljonima, vinarija u Kutjevu i Salon arhitekture u Zagrebu su laureati ovogodišnje nagrade koja se dodeljuje u čast našeg poznatog arhitekte.
Svečana dodela Nagrade Ranko Radović održana je u ponedeljak, 23. decembra 2019. godine u 13.00 sati u Maloj sali Zadužbine Ilije M. Kolarca, Studentski trg 5, Beograd.
Na dan dodele Nagrade u holu Zadužbine Ilije M. Kolarca otvorena je izložba na kojoj su prezentovani svi učesnici konkursa. Izložba će trajati do 30. decembra 2019. godine. Tokom aprila (maja) 2020. godine izložba će biti održana na Fakultetu tehničkih nauka u Novom Sadu. Pogledajte ko je sve osvojio nagrade:
Kritički tekst
Žiri za dodelu Nagrade Ranko Radović, u kategoriji 1 (kritičko teorijski tekstovi o arhitekturi, urbanizmu i gradu), dodelio je nagradu dr Miljani Zeković, d.i.a., dr Dragani Konstantinović, d.i.a. i dr Višnji Žugić, d.i.a. za udžbenik Koncepti, programi i funkcije arhitektonskih projekata paviljonskih struktura, izdavač: Univerzitet u Novom Sadu – Fakultet tehničkih nauka, 2018.
„S nadom u ispravnost našeg predviđanja da će ovaj rad višestruko obodriti, probuditi i podstaći istraživačka i stvaralačka nastojanja arhitektonske zajednice, žiri se opredelio da dodeli nagradu ovoj knjizi, uočavajući takođe da je u mnogo čemu nošena duhom i pedagoškim stremljenjima arhitekte i profesora Ranka Radovića.“ – piše o saopštenju žirija.
Koncepti, programi i funkcije arhitektonskih projekata paviljonskih struktura
Realizovano delo
U kategoriji 2 (realizovano arhitektonsko delo) nagradu UreduDva Arhitekta – Tomislav Ćurković, d.i.a., Zoran Zidarić, d.i.a. za Vinariju Galić, Kutjevo, Hrvatska, 2018.
„Celovitost pristupa, koncepta, realizacije, prava mera apstrakcije i detalja – razlozi su da se žiri većinom glasova opredele da nagradu Ranko Radović za realizovano arhitektonsko delo u 2018. godini dodeli projektu čiji su autori Tomislav Ćurković i Zoran Zidarić.“ – piše u saopštenju žirija. Pogledajte ceo projekat ovde.
Vinarija Galić – Dva arhitekta; Foto: Damir Fabijanić
Prezentacije
U kategoriji 3 (televizijske emisije, izložbe, multimedijalne prezentacije) nagradu Ani Džokić, PhD, Marcu Neelenu, MscArch i Emilu Jurcanu, MArch, za 53. zagrebački salon Desetljeće 2008-2018, u organizaciji Udruženja hrvatskih arhitekata, Pučko otvoreno učilište u Zagrebu, 04 – 25. Oktobar.
„Salon arhitekture u Zagrebu, održan 2018, tematizovao je period arhitektonskog stvaralaštva u Hrvatskoj u dekadi posle ekonomskog kraha 2008. koji je opustošio socijalnu i ekonomsku sferu na globalnom nivou. Analizom arhitektonskih zbivanja u deceniji posle ekonomskog sloma, nagrađena izložba markira probleme arhitektonskog stvaralaštva i ukazuje na marginalizovanu, ili – kako kustoski tim sugeriše – samomarginalizovanu poziciju arhitekata.“ – piše o saopštenju žirija.
Izaberite poklone za prijatelje, kolege i najmilije iz domaće radinosti čime ćete podržati preduzetnički duh kreativnih i vrednih ljudi u našoj zemlji.
Zar je već kraj godine? Završavajte crteže, pakujte projekte i počnite da mislite o novogodišnjim i božićnim poklonima jer počinje vreme darivanja.
Da biste mogli da iskoristili poslednje dane i sate u 2019. godine za obilazak gradilišta a ne tržnih centara, pomoći ćemo vam s vodičem za kupovinu novogodišnjih poklona. Napravili smo listu od 20 predloga, a svaki od njih je specifičan na svoj način. Ipak, sve ih povezuje jedna stvar – imaju domaći pečat! Kreativne duše iz Beograda, Novog Sada i drugih delova naše zemlje prave unikatne stvari koji plene svojim kvalitetom izrade, dizajnom, maštovitošću a neretko i duhovitošću.
Pogledajte našu listu 20 najboljih novogodišnjih poklona iz domaće radinosti. Krenimo redom!
1. Glinka; glinene saksije
Brend Glinka privukao je našu pažnju autentičnim bojama koje retko viđamo na ovom tipu proizvoda. Dosadili su nam ustaljeni motivi na glinenim saksijama pa je Glinka došla kao pravo osveženje. Moderne boje i dizajn, ali i ručna izrada, ono su što ove saksije čini vrednim vaše pažnje. Mirjana Starčević koja stoji iza ovog brenda pravi saksije u četiri dimenzije prečnika 25cm, 18cm, 14cm i 10cm. Saksije se izrađuju se u jednom obliku, ali se mogu poručiti i specijalni oblici. Ima li rupe na saksiji? Uverite se sami.
Ljiljana Kalem iz Novog Sada pravi zanimljive suvenire Novog Sada i unikatne detalje koji mogu enterijeru dati poseban šarm. Driftwood art tehnika podrazumeva odabir najzanimljivijih komada drveta sa obale Dunava koje su voda, sunce i vreme već obradili. Ako znate nekog Lalu ili Sosu, sada znate šta biste im mogli pokloniti.
Flamingo, lisica, sova, papagaj, maska Dart Vejdera, prepoznatljiva kosa Dejvid Bouvija, štit poznatog super heroja… Sve ovo mogu da naprave spretne ruke Jelene Ilić, mlade Novosađanke koja se bavi izradom skulptura i raznih predmeta od papira. Sve počinje osmišljavanjem i skiciranjem, a proces se nastavlja modelovanjem na računaru gde se sređuju detalji i pripremaju skulpture za izradu. Idealan poklon za arhitektu! Detaljnije o ovim skulpturama pročitajte ovde.
Nekada smo ih mnogo više poklanjali, obraćali pažnju na njih i pazili na to kako će nam se uklopiti u enterijer – zidni satovi. Bili su sastavni deo svakog doma, ali su ipak počeli da gube bitku sa modernim vremenom. Ili ipak ne? Katarina i Veljko Šimunović iz Sombora, koji stoje iza brenda The Penal, prave moderne analogne zidne satove koji se dizajnom mogu lako uklopiti u moderan enterijer. A zašto ovo ime? Reč penal se u Somboru koristi za nešto što je super. Detaljnije o ovim super satovima pročitajte ovde.
Znate nekog ko obožava Japan ili možda gejše? Ekri dizajn je pravi predlog za poklon! Jelena Simić, po zanimanju glumica, je preduzetnica koja šije unikatne modele kimona i ogrtača u univerzalnim veličinama. U pitanju je porodična manufaktura kojoj nije cilj da omasovi proizvodnju, već da pomera granice u domenu unikatnosti i dizajnerskog rada.
Oli Poppins iz Novog Sada najčešće ilustruje dečije knjige, ali je njen lik Momčilo na duhovitim bedževima, magnetima, sveskama, uramljenim crtežima i majicama potpuno osvojio domaću publiku željnu dobro dizajniranih predmeta. Novost u ponudi su metalne šolje koje podsećaju na minula vremena, a naravno krasiće ih Momčilo sa izjavama poput „Idem da se prevaziđem“ ili „Mlake misli insajd“.
Ako ste u potrazi za kreativnim, nekonvencionalnim i asimetričnim minđušama koje izgledaju retro i romantično, onda ste na pravom mestu. Iza domaćeg brenda Bi Žu stoji dizajnerka Nada Matković koja je izradu ove Bi Žu Te Ri Je izabrala glinu. Svaki komad se ručno oslikava i iscrtava, dok su neki od njih i glazirani i ukrašeni zlatnim listićima.
Cena: 1.000 dinara manje, 1.200 dinara veće, kontakt
Bi Žu minđuše u različitim oblicima i veličinama
8. Gemini Handmade; ukrasi za jelku
Iza imena Gemini Handmade Ceramics stoje dve prijateljice, Jasenka i Sandra, koje su igrom slučaja obe blizanci u horoskopu, a spojila ih je ljubav i strast prema ručno rađenoj keramici. U širokom asortimanu keramičkih predmeta i dekoracije, nama su za oko zapali ukrasi za jelku koji dolaze u setu od tri komada.
Gemini ukras za jelku pojedinačno košta 400 dinara
9. Ercegovac.Hats; šeširi
Ercegovac Hats je dizajnerska robna marka koja podrazumeva čitavu jednu liniju modnih predmeta poput šešira, toki, beretki, kapa, marama, bižuterije… Salon ručno izrađenih unikatnih ženskih šešira i aksesoara osnovan je 1927. godine u Beogradu, a ako i vi želite nekoga da ubacite u priču dugu 90 godina, pogledajte ova dva šešira koja nose duh minulih vremena.
Domaći brend pina & pastél nas odavno oduševljava svojih baldahinima, prstenjem i daskama za serviranje. Teodora i Strahinja koji stoje iza ovog beogradskog brenda šalju poruku autentičnosti i nameštaja koji je pravljen s ljubavlju. Ako želite nekome da učinite spavaću sobu romantičnijom (ili da ih zaštite od komaraca), obratite pažnju na ovaj baldahin koji je napravljen 100% od pamuka i prirodnog drveta.
Nikad dosta jastučića, zar ne? Twiga Pattern Bazaar je dizajnerski brend osnovan 2014. godine u Beogradu, a zapazili smo ih po dekorativnim predmetima koji su… drugačiji! Ovo jastuče je idealan poklon jer odlično izgleda… a i nije teško za nošenje.
Aleksandar Topić diplomirao je na Akademiji umetnosti u Novom Sadu i već duži niz godina oduševljava nas svojim bedževima, majicama ali ponajviše leptir mašnama koje su potpuno nesvakidašnje. Ako želite da vam partner, drugar, momak, devojka, muž ili žena zasija u novogodišnjoj noći, izaberite ove pepito leptir mašne u tri različite boje.
Nakit od zlata? Viđeno… Srebra? Već viđeno… Keramike? I to smo videli. Gordana Popović iz Novog Sada pravi unikatan nakit od papira! Ovom neobičnom tehnikom Gordana ručno kreira veoma zanimljive detalje od novinske hartije poput ovog sezonskog broša. Eto neke koristi od štampe…
Milan Stanić je dizajner iz Novog Sada koji svoje kreacije izliva od betona, a predmeti na kraju izgledaju fino kao da su od keramike. Verovatno vam na pamet pada gradilište, ali ne, nemojte tražiti da vam izliva stubove i grede… Njegova dekoracija je često u prirodnim, zemljanim tonovima, a nama je za oko zapala činija od betona u beloj boji.
Milan Stanić Design; Činija od betona postoji i u drugim kombinacija boja
15. Fruit with Heart; buket od voća
Idete na novogodišnju večeru i razmišljate da ponesete buket cveća? Ako želite da raspametite domaćine, poklonite im buket od voća koje pravi novosadski brend Fruit with Heart. Zaboravite na ruže i gerbere, nego izaberite limune, nar, kokos, jabuke i ostale voćke u formi buketa.
Ranac arhitektoničnih, oštrih linija pa još crn? Idealno za arhitektu! Naša Posla je manufaktura iz Beograda iza koje stoji Marija Đorđević i Snežana Veljković. Ove dve prijateljice ručno prave rančeve i cipele u ograničenim serijama, a ako želite da znate zašto to toliko košta – gledajte svoja posla.
Rančevi se prave i u drugim bojama i oblicima; Nasha posla
17. Mašinka Handmade; kapa
Ništa gore od kape koja pecka… E pa ova ne pecka jer je napravljena od 100% merino vune! Kape živahnih boja ručno pravi Maša Kozić koja stoji iza brenda Mašinka Handmade. Petica za ime!
Želite da poklonite kozmetiku ali da to bude nešto više od toga? Pogledajte ove glicerinske sapune koji se prave bez stabilizatora boja i pojačivača mirisa. Dragana pravi kozmetiku od organskih ulja i putera bez konzervansa, a za novogodišnje i božićne praznike je spremila specijalnu ediciju sapuna u formi jelkica i ukrasa.
Svi smo se napoklanjali i nadobijali šolja ali ih opet nikad dosta… pogotovo ovakvih! Two Birds Design iz Beograda pravi zanimljive šolje, a nama se najviše svideo model sa vizualom Dorćola. Nadamo se da u ličnoj karti ne mora da piše Dorćol da se mogla kupiti…
Nećete valjda izostaviti svog kućnog ljubimca? Time rizikujete da vas grize savest cele praznike… ali i da vam podere sve paketiće ispod jelke. Poklonite mu zato ovakvu kućicu koje pravi Ma Pets. Modeli su veoma arhitektonični i zanimljivih pastelnih boja i oblika, a što je najzanimljivije u isto vreme ove kućice imaju i funkciju kafe stočića.
Uvek blizu vas… i vaših kolačića za uz kafu; Ma Pets
Bonus: Gradnja.rs; šlem
Šta god da izabrali za poklon, portal Gradnja.rs vam želi da se lepo provedete za novogodišnje i božićne praznike. A da se lakše odbranite od petardi preporučujemo vam šlem i to u plavoj, Gradnjinoj boji. Uskoro ćete saznati i kako možete da ga osvojite.
Pogled unazad: Koji su to najpopularniji članci, YouTube video-prilozi i Instagram objave na našem portalu u 2019. godini.
Kraj godine je vreme za sumiranje utisaka, a nama u redakciji portala Gradnja će 2019. godina ostati zaista u pamćenju i po dobrim rezultatima i po novim podvizima. S preko 2,2 miliona korisnika i 5,5 miliona prikazanih stranica, tokom 2019. godine ostvarili smo rast u odnosu na prošlu godinu za 17%.
Međutim, pored brojki koje nedvosmisleno pokazuju pozitivne tendencije, mnogo veći podvig za nas bilo je pokretanje portala Dizajn enterijera u martu mesecu. Odvajanje enterijerskih tema pokazalo se kao dobar potez što je prepoznalo i velik broj ljudi. Samo u proteklih devet meseci, na portalu posvećenom enterijerima prikazano je 185.000 stranica što je duplo više nego što je ostvario portal Gradnja u vreme svog pokretanja.
Ono po čemu ćemo najviše pamtiti 2019. godinu jeste organizovanje naše prve BuildUp konferencije.
Ipak, ono po čemu ćemo najviše pamtiti 2019. godinu jeste organizovanje naše prve konferencije. BuildUp 2019 bio je ne samo uspeh za našu redakciju već i događaj koji će se pamtiti po sjajnim govornicima ali i motivisanoj i veoma zainteresovanoj publici zbog koje je sala ostala puna do kraja konferencije. BuildUp 2020? Već je u pripremama!
Godinama za nama pamtiće se po velikoj građevinskoj aktivnosti zbog čega se na našoj Mapi gradilišta našlo preko 1.250 gradilišta, a pregledana je 176.000 puta. Nažalost, ovu godinu ćemo pamtiti i brojnim tragedijama na gradilištima zbog čega apelujemo na sve u struci da povedu računa o svojoj bezbednosti. Dakle, pamet išlem na glavu u 2020. godini!
A šta je ono što je vaš najviše zainteresovalo na našem portalu? Pogledajte šta kaže statistika koja su to najčitaniji članci u godini za nama.
I na kraju, ne zaboravite da pogledajte naš vodič za kupovinu novogodišnjih poklona iz domaće radinosti. Treći put zaredom, izabrali smo 20 proizvoda s domaćim pečatom koji su idealni da se stave pod lelku.
Projekat od nacionalnog značaja koji sa sobom nosi humanu ideju i ime našeg velikana, neophodan je u kulturnom životu jedne evropske prestonice. Ali kada će se i po kojem rešenju on zaista izvoditi?
Magistarski projekat Andreja Mišića na temu revitalizacije kompleksa Termocentrale „Snaga i Svetlost“ na Dorćolu, nastaje kao odgovor na potrebu dosadašnjeg Muzeja Nikola Tesla u Beogradu, da proširi svoj izložbeni prostor i obim aktivnosti. Realizovan je pod mentorstvom renomiranog italijanskog arhitekte Luke Skaketija (Luca Scacchetti), preminulog 2015. godine, neposredno pred samu odbranu projekta, a u saradnji sa dr Branimirom Jovanovićem, u funkciji direktora Muzeja Nikola Tesla u Beogradu.
„Motivacija za razvoj ovog projekta, meni jako značajnog, je višestruka.“ – kaže Andrej Mišić za naš portal. „Kao student magistarskih studija u inostranstvu, želeo sam da moj završni projekat izađe iz okvira akademskog i bude realan doprinos mom gradu, a u isto vreme i oda počast jednom od najcenjenijih srpskih imena, Nikoli Tesli.“ – dodaje Andrej.
Termocentrala Snaga i Svetlost, značajna po svojoj istorijskoj ulozi, kasnije poptuno napuštena, suočena sa pokušajem uništenja, pa potom zaštite od strane države, bila je u jednom smislu paralela usponu i padanju u zaborav našeg velikana Nikole Tesle.
Tokom razvoja projekta, radi dobijanja dokumentacije, Mišić je kontaktirao Zavod za zaštitu spomenika u Beogradu, Istorijski arhiv Beograda, Beogradske Centrale i više puta posetio lokaciju. Višemesečnim radom on je uspeo da nacrta i digitalizuje tehničke crteže i sakupi bogatu arhivu fotografija.
Andrej smatra da je ovakav projekat od nacionalnog značaja koji sa sobom nosi humanu ideju i ime našeg velikana, neophodan u kulturnom životu jedne evropske prestonice. A projekat je zaista velik!
Termocentrala Snaga i Svetlost utvrđena je za spomenik kulture odlukom Vlade iz 2013. godine.
Projekat čine glavna zgrada Elektrane, portalni kran sa rukavcem, upravna zgrada, pumpna stanica i filtersko postrojenje i zelena površina.
Kompleks intervencije obuhvata površinu od oko 70.000 kvadratnih metara. Čine ga glavna zgrada Elektrane, portalni kran sa rukavcem, upravna zgrada, pumpna stanica i filtersko postrojenje i zelena površina koja u novoprojektovanom stanju postaje oaza parkova sa otvorenim amfiteatrom, ugostiteljskim sadržajem i novom šetališnom zonom.
Zbog neizmernih vrednosti ovog mesta, sakupljenih tokom decenija, projektu rekonstrukcije se pristupa ne kao reformi, već kao sveobuhvatnom planu obnove njegove istorije, prilagodivši ga novim zahtevima.
Institut Muzej Nikola Tesla ima prevashodno istraživačku ulogu, pripada novoj tipologiji Instituta Muzeja, koji svojom multidisciplinarnom delatnošću i strukturom pokriva i spaja oblasti nauke, umetnosti, edukacije, razvoja mladih, itd.
Izložbeni perkurs koncipiran je tako da uvede posetioca kako u svetovni, istraživački, tako i duhovni segment života Nikole Tesle. Edukativni deo posete omogućen je kroz niz interaktivnih postavki, „augmented reality“ instalacija, holograma, učestvovanja u eksperimentima.
Ulazni hol; Foto: Andrej Mišić
Kubusi kao Nijagarini vodopadi
Prvi deo izložbe predstavlja uvod u život naučnika, rođenje u Smiljanu, priču o porodici, privatne rekvizite, uvodeći nas polako u duhovni život, filozofiju i postulate njegovog stvaralaštva.
Kran je restauriran i predstavlja savršeni vidikovac sa pogledom na tri strane grada, kao i dodatak izložbenom perkursu gde su smeštene periodične postavke.
Kubusi, inspiracija Nijagarinih vodopada, su kulminacija izložbe, kako u smislu vertikalne kote, tako i u efektu doživljaja. Spuštajuci se „Nijagara“ kubusima, upoznajemo se sa patentima i ulazimo u veliku salu sa najznačajnijim otkrićima i eksperimentima.
Velika sala – Kubusi Nijagara; Foto: Andrej Mišić
Modernizovana marina
Upravna zgrada zadržava administrativnu funkciju, sa dodatnim galerijskim prostorom i terasom na krovu. Pumpna stanica i filtersko postrojenje postaju ugostiteljski sadržaj.
Velika zelena površina postaje oaza parkova sa šetališnim i biciklističkim stazama, open air amfiteatrom, paviljonom posvećenim razvoju mladih talenata i pratećim ugostiteljskim sadržajem. Trg pri izlasku na reku posvećen je našem poznatom fizičaru Đorđu Stanojeviću.
Prostor marine je zadržan, preuređen i modernizovan.
Masterplan; Foto: Andrej Mišić
Šta će se zaista izvoditi?
Projekat Andreja Mišića je u julu 2015. godine prezentovan gradskim vlastima, tokom manifestacije jubileja rođenja Nikole Tesle. Iako se sada najavljuje realizacija Instituta Muzeja Nikole Tesla nejasno je po kojem će tačno rešenju on izvoditi. Ono što je definitivno sigurno, to je da je ovo originalno rešenje koje na pravi način predstavlja lik i delo našeg velikog naučnika.
Pobednički rad stavlja se u funkciju raspisa arhitektonskog konkursa „osmog kilometra” – kvalitativno novog prostora grada Bora.
Jednoglasnom odlukom žirija izabran je rad koji će predstavljati Republiku Srbiju na 17. Bijenalu arhitekture u Veneciji 2020 čija tema je „Kako ćemo živeti zajedno“ koju je postavio kustos Hašim Sarkis. To je rad pod imenom „Osmi kilometar: Anketni konkurs“ autorskog timaIva Bekić (odgovorni predstavnik), Irena Gajić, Dalia Dukanac, Stefan Đorđević, Snežana Zlatković, Mirjana Ješić, Hristina Stojanović i Petar Cigić.
U žiriju konkursa bili su mr Ljiljana Miletić Abramović, d.i.u.- predsednik Stručnog Saveta, v. prof. Aleksandru Vuja, d.i.a.- potpredsednik Stručnog Saveta, dr Tanja Damljanović Konli (Conley), d.i.a., Predrag Milutinović, d.i.a., v. prof. Zorica Savičić, d.i.a., Branko Stanojević, d.i.a. i Dejan Todorović, d.i.a.
Osmi kilometar: Anketni konkurs
Stanovnici Bora u svakodnevnom govoru iskazuju pojedinačna mesta grada kroz meru njihove udaljenosti od rudarskog površinskog kopa Bor, koji računaju kao polaznu tačku – „nulti kilometar” ili „smak sveta„. Sistem orijentacije stanovnika analogan je načinu planiranja i izgradnje samog grada.
Tema ,,Kako ćemo živeti zajedno?” interpretirana je kroz odnos život-rad koji generiše oblike kolektivnosti i manifestuje se kroz odnos proizvodne baze gradova i izgrađene urbane strukture. Poseban predmet istraživanja koje čini osnovni sadržaj izložbe u paviljonu je grad Bor. Na ovom primeru, razvijena rudarska proizvodnja jednoznačno se postavlja kao isključivi faktor postojanja grada i njenim umrežavanjem u globalne tokove kapitala u gradu se ispoljava odsustvo mogućnosti rada na društvenom i prostornom planu. Ujedno, usled neubedljivosti predloženih alternativa socio-ekonomskog razvoja Bora, to je i prilika za redefinisanje odnosa život-rad u smislu jedinstvenog procesa koji zahteva drugačije razumevanje fizičkog okvira. Umesto krojenja izgrađenog sklopa prema pretpostavljenom budućem sadržaju ili spekulacija o elastičnosti generičkog okvira, predlog prezentacije pristupa fizičkom okviru kao generatoru ideja o odnosu život-rad. Stoga se izložba i istraživanje stavljaju u funkciju raspisa arhitektonskog konkursa za razmatranje postavljene teme kroz projektovanje „osmog kilometra” — kvalitativno novog prostora grada Bora, koji uvodi poremećaj u poredak postojećih sedam gradskih zona — „kilometara“ određenih prema težištu u dnu površinskog kopa.
Osmi kilometar: anketni konkurs autorskog tima Iva Bekić (odgovorni predstavnik), Irena Gajić, Dalia Dukanac, Stefan Đorđević, Snežana Zlatković, Mirjana Ješić, Hristina Stojanović i Petar Cigić.
Definicija teme i predmeta projekta
Pitanje zajedničkog života za profesiju i disciplinu arhitekture predstavlja polaznu tačku razmišljanja o odgovarajućim prostornim materijalnim i značenjskim okvirima razvojnih društveno-prostornih ekologija. Priloženi predlog predstavljanja Republike Srbije na Sedamnaestoj međunarodnoj izložbi arhitekture u Veneciji ispituje moguće budućnosti grada Bora, izgrađivanog od početka 20. veka u tesnoj sprezi sa rudnikom bakra. Tokom poslednje decenije sudbina rudarstva oscilovala je izmedu totalnog bankrota i euforično optimističnih projekcija razvoja usled restrukturacije i prodaje preduzeća Rudarsko-topioničarskog basena Bor kineskoj kompaniji „Ziđin majning“ 2019. godine.
Ovaj proces ispoljio je jednosmernost uticaja rudnika na kvalitet i način života ukupnog borskog stanovništva, a u aktuelnom trenutku proizvodi nedoumice stanovništva po pitanju opstanka grada. Stoga se slučaj Bora nudi kao poligon za promišljanje teme bijenala, fokusirajući pitanje „kako ćemo živeti zajedno“ na odnos materijalne osnove razvoja i fizičke strukture gradova, koji posredno pokreće pitanje strukture i promenljivosti gradske populacije.
U slučaju Bora, fizička granica između grada i rudnika označava potpunu razdvojenost života — stanovanja i dokolice sa jedne, a proizvodnje i rada sa druge strane. Takva dualnost nameće neophodnost promišljanja odnosa izmedu navedenih aspekata života ka njihovoj redefiniciji kroz intenzivnije prostorno-vremensko zajedništvo stanovanja, dokolice i rada u aktuelnom i budućem fizičkom, ekonomskom, emografskom i ekološkom kontekstu. Polazna hipoteza predloga postavke, istraživanja i konkursa jeste relativna emancipacija grada Bora od krupne rudarske industrije ka formiranju održive i rezilijentne urbane strukture. U tom smislu, projekat na arhitektonskom nivou traga za alternativama kako industrijskog, tako i post-industrijskog grada.
Izložba i prateći program pokrenuti su nagoveštajem o izgradnji novog stambenog naselja na jugozapadnom obodu Bora.
Izložba i prateći program pokrenuti su nagoveštajem o izgradnji novog stambenog naselja na jugozapadnom obodu Bora kako bi se obezbedili stambeni kapaciteti za veći broj eventualnih doseljenika iz Kine povezanih sa novom vlasničkom i organizacionom strukturom Rudarsko-topiničarskog basena Bor. U kontekstu predloga predstavljanja na Bijenalu, „osmi kilometar“ postaje predmet anketnog konkursa za razmatranje odnosa život-rad specifičan za prostor Bora, čija su priprema i realizacija zadatak istraživanja i izložbe u nacionalnom paviljonu.
Ključno polazište razmatranja izgradnje novog područja Bora jeste drugačije razumevanje odnosa života i rada. Posmatrajući Bor mimo rudarsko-topioničarskog basena on se čini apsurdnim – grad stanovanja i dokolice. Stoga promišljanje odnosa život-rad pronalazi provokativan teren upravo u izgrađenom prostoru Bora. Nasuprot stavu koji razdvaja navedene aspekte i distribuira ih u izolovane lokacije, lišavajući ih osnovnog sadržaja koji se uvek sastoji u njihovoj interakciji, kvalitativno drugačija izgrađena sredina treba da doprinese njihovom zajedništvu, otvarajući specifične psihološke, društvene, ekonomske i ekološke perspektive.
Istovremeno, navedena tema predstavlja kritičku prizmu za beleženje, razumevanje i vrednovanje postojeće strukture grada, kroz studiju sedam slučajeva koje ulaze u sastav konkursne dokumentacije. Analizirani slučajevi odabrani su kao tipični primeri svih karakterističnih prostorno-programskih celina grada. Kroz istraživanje postojeće izgrađene strukture Bora teži se prepoznavanju stepena njene prilagodljivosti različitim obrascima preplitanja individualnih i kolektivnih stanja korisnika, u sferama domaćinstva i proizvodnje (bilo materijalne ili nematerijalne). Kroz studije slučajeva profiliše se tema konkursa za osmi kilometar, usmeravajući razmišljanje učesnika ka pronalaženju rešenja čiji se značaj odnosi na čitav grad. U prikazima zatečenih objekata i sklopova sugeriše se napetost izmedu fizičke strukture i mogućih načina upotrebe, koji se ispostavljaju kao kritika različitih koncepcija gradskog života određenih nasuprot mestu proizvodnje. Skup studija formira atlas zatečenih arhitektonskih sklopova i njihovih planiranih i ostvarenih upotreba u odnosu na koje se očekuje iskorak ka novim vrstama fizičkog prostora sa fokusom na uspostavljanje specifičnih i otvorenih relacija prema mogućem sadržaju.
Istraživanje, izložba i prateći program testiraju kapacitet arhitekata da angažuju neposredne aktere u prostoru, ali i širu društvenu zajednicu i pokrenu debatu o sadašnjosti na sebi svojstven način – razmišljanjem o mogućim budućnostima inspirisanim zatečenim zgradama i otvorenim prostorima grada.
O postavci izložbe
Postavka u paviljonu nastoji da u enterijeru paviljona rekreira fizičku napetost između površinskog kopa Bor i izgrađene strukture grada, kao prostorne manifestacije aktuelnog stanja ideje o odnosu život-rad i pokrene ih ka mogućnosti njihovog preispitivanja koju sugeriše proglas o raspisanom konkursu. Centralnost ideje o konkursu za projektovanje osmog kilometra ostvarena je dispozicijom i stepenovanjem osvetljenosti elemenata u enterijeru paviljona. Na kraćem zidu levo od ulaza postavljena je maketa topografije površinskog kopa, a nasuprot njemu na lightbox-u emituje se poziv anketnog konkursa.
Na ulaznom zidu postavljeni su ekrani na kojima se prikazuje multimedijalni sadržaj izložbe, a na suprotnom zidu obloženom bakarnim limom prikazan je crtež mape Bora nastao mašinskim sečenjem obloge. Različita materijalizacija i sadržaj podužnih zidova pojačavaju programski značaj podužne ose paviljona. Upravno na nju po zidovima i podu označene su linije koje objašnjavaju strukturu grada prikazanog na mapi kao niz kilometara udaljenosti od kopa. One ritmizuju podužni pravac i time dodatno fokusiraju svetleći konkursni poziv. Posetioci ulaze u paviljon upravno na pomenutu osu, tako da njihov prvi kontakt sa izložbom jasno ukazuje na centralnost odnosa rudnika kao mentalnog središta postojećeg grada i ideje o neophodnosti rekonceptualizacije ovog poretka u budućnosti kroz zamišljanje i projektovanje buduće gradske strukture. Na taj način omogućava se intuitivno razumevanje strateških tačaka nacionalnog predstavljanja na bijenalu.
Aksonometrijski prikaz postavke izložbe u paviljonu
Prostorno-programski elementi postavke:
1. Prikaz i analiza fizičke strukture Bora: osnovna strategija postavke je skaliranje i pozicioniranje mape šireg gradskog područja Bora po zidovima i podu paviljona, čime je faktički ponovljen odnos veličine površinskog kopa prema gradu. Volumetrijske i grafičke studije i tekstualni prilozi postavljeni su neposredno uz odgovarajuće lokacije na mapi grada. Nijihovo jasno sagledavanje omogućeno je definisanim uporednim linijama koje označavaju gradske „kilometre“.
2. Multimedijalni prikaz istraživanja i dodatnog sadržaja: duž ulaznog zida uz uporedne linije postavljeni su touchscreen monitori sa zvučnicima na kojima posetioci pregledaju grafički i tekstualni sadržaj istraživanja. Sadržaj lije razumevanje zahteva duboku koncentraciju posetioca dopunjen je kratkim filmom koji nastaje montažom izjava stanovnika Bora o njihovim strahovima i nadanjima vezanim za razvoj grada i rudarske kompanije.
3. Raspis konkursa: lightbox postavljen na desnom bočnom zidu, oglašava naslov raspisa anketnog konkursa. Za vreme trajanja izložbe, nakon završetka raspisanog konkursa na ovom elementu prikazuju se pristigla konkursna rešenja.
Osnova paviljona u perspektiviOsnova paviljona
Konkurs
Osnovu konkursnog raspisa čini istraživanje koncipirano kao skup urbanističkih i arhitektonskih analiza sedam karakterističnih gradskih blokova, sa posebnim fokusom na fizičku strukturu – topografiju terena, odnose izmedu objekata koji definišu otvoreni prostor, zelenilo, geometriju objekata, primenjene materijale i tehnologiju građenja. Fizičko područje konkursa stoga nije zadato — radi se bilo o projektovanju nove izgradnje bilo o rekonstrukciji postojećih objekata i sklopova. Konkursni zadatak definisan je isključivo kroz opis procepa izmedu teme život-rad i zatečene izgrađene sredine Bora.
Cilj konkursa je pokretanje šire društvene debate o mogućnostima preživljavanja i razvoja Bora.
Očekivana rešenja konkursnog raspisa mogu imati različite prostorne obuhvate i predlagati različite tipove fizičkih intervencija:
a) izgradnju novog naselja u skladu ili mimo važeće planske dokumentacije
b) rekonstrukciju postojećih urbanističkih i/ili arhitektonskih sklopova
c) rekonceptualizaciju pojedinih prostornih jedinica
d) i slično.
Na osnovu konkursnih rešenja formira se drugi deo kataloga izložbe. Uz prikaz pristiglih rešenja, u sadržaju kataloga, umesto zaključka, predviđena je i njihova kritička analiza u kontekstu teorijskog istraživanja teme i transdiciplinarnih empirijskih studija grada Bora. Uslovi konkursa biće definisani u toku dalje razrade projekta.
Cilj konkursa je pokretanje šire društvene debate o mogućnostima preživljavanja i razvoja Bora. Tom prilikom testira se uloga arhitekte kao aktera koji kroz preispitivanje fizičkog okvira postavija raznorodan set aktuelnih problema prostora u kontekst potencijalnih budućnosti, otvarajući mnogostruke perspektive njihove uzajamne redefinicije.
Predlog pratećeg programa izložbe
Prateći program izložbe takode čini organizacija radionice koja predstavlja priliku za diskusiju rezultata konkursa. U okviru radionice organizuju se gostujuća predavanja, za cije održavanje se pozivaju istoričari i teoretičari arhitekture i urbanizma u nacionalnom i međunarodnom kontekstu, kao i naučnici iz dodirnih oblasti od interesa za temu i predmet istraživanja.
Osim toga što ne postoji „iskopani materijal“, kog tehnologije „jet grouting“ brzina izvođenja ojačavanja tla neuporedivo je veća u odnosu na ostale tehnologije.
Rešenje ojačanja tla u fundiranju primenom “jet grouting” tehnologije u svetskim razmerama nije novo, ali u Srbiji jeste. U samom početku razvoja „jet grouting“ se koristio isključivo u funkciji poboljšanja mehaničkih karakteristika tla, to jest, ojačanja tla. Razvojem tehnike i preduzetim eksperimentalnim radom „jet grouting“ je u zadnjih desetak godina primenjivan u funkciji izrade kolona i ankera.
Osnovne karakteristike „jet groutinga“ je da se pod pritiskom od 500-600 bara u tlo injektira cementno mleko, koje se meša sa degradiranim tlom (usled velikog pritiska) i sa česticama tla (agregat) formira beton marke 5-20 MB.
Izvođenje „jet groutinga“ kreće od bušenja do potrebne dubine. Najčešće se već i u fazi bušenja kroz alat za bušenje pušta voda pod pritiskom da bi se u izvesnoj meri degradiralo tlo što olakšava bušenje i poboljšava uslove za krajne injektiranje. Pri dostizanju zadate dubine (dubina kolone ili ankera) bušenja, kroz alat za bušenje se injektira cementno mleko i simultano rotira i podiže.
Prikaz „jet grouting“ metode; Foto: Novkol
U tlo se injektira cementno mleko, koje se meša sa degradiranim tlom i sa česticama tla čime se formira beton marke 5-20 MB.
Karakteristike betonske kolone (geometrija i čvrstoća) su u direktnoj zavisnosti od pritiska injektiranja, vodocementnog faktora, prečnika brizgaljke, brzine izvlačenja i rotiranja alata kao i granulometrijskog sastava tla.
Prednost „jet grouting“ tehnologije u odnosu na ostale tehnologije bušenja i betoniranja su što se na površinu ne iznosi materijal, to jest, ne postoji „iskopani materijal“. Takođe, brzina izvođenja neuporedivo je veća u odnosu na ostale tehnologije bušenja jer je moguće izvesti od 200 do 300 metara kolona dnevno. Prednost ove tehnologije je i što bez obzira na vrstu tla bušotina se ne zacevljuje, a takođe prisustvo podzemne vode ne utiče na kvalitet radova.
Kod izvođenja ankera, metoda „jet grouting“ ima prednost u odnosu na izvođenje ankera klasičnim metodama bušenja i injektiranja, naročito ako se izvode u materijalima sa malim čvrstoćama na smicanje (glinama), jer se „jet groutingom“ dobijaju veća tela ankera (do 0,5 m prečnika) čime se povećavaju sile u ankerima i preko 100-120 tona.
Potrebna oprema za „jet grouting“ je silos za cement, mikserska jedinica, pumpa visokog pritiska, kompresor kao i hidraulička bušilica.
Široka primena “jet grouting” tehnologije
Primena “jet grouting” tehnologije je mnogobrojna a ona se posebno dobro pokazala kod osiguranja dubokog iskopa koji štiti iskop u blizini objekta, za izvođenje AB dijafragme koja je u blizini postojećih objekata, za osiguranje iskopa zemlje za potrebe izvođenja podzemne železnice, za obezbeđenje temelja kao zaštita iskopa ali i za vodootporne dijafragme ili obezbeđenje klizišta.
Neke od mogućnosti primene „jet grouting“ tehnologije; Foto: Novkol
Dobar primer iz domaće prakse
Ova tehnologija se posebno dobro pokazala na izvođenju stambenog naselja West 65 na Novom Beogradu gde je domaća kompanija Novkol primenila „jet grouting“ kod fundiranja u dubokoj temeljnoj jami u otežanim geološkim uslovima.
U ovakvim geološkim uslovima i sa velikim rasponima kontaktnog opterećenja ispod temeljne ploče, sračunata ukupna i neravnomerna sleganja nisu bila prihvatljiva. Zato su se projektanti David Mandić, Aleksandra Kiković i Miloš Hranisavljević odlučili za ojačanje tla primenom “jet grouting” tehnologije.
Raspored „jet grouting“ kolona na Westu 65; Foto: Novkol
Ispod jače opterećenih površina izvođene su bušotine po projektovanom rasporedu do potrebne dubine i vršilo se mlazno injektiranje tla cementnom emulzijom pod visokim pritiskom. Na taj način formirane se vertikalne kolone (kratki “šipovi”) u tlu koje se ojačava i opterećenje prenosi u dublje dobro nosive slojeve. Time je rasterećen temeljni kontakt i smanjeno je ukupno sleganje.
Sa vlaknastom armaturom od polietilena potrebno je upola manje cementa da bi se napravio betonski element istih karakteristika.
Beton je mešavina cementa, agregata i vode. Kada mu dodamo čelik, beton postaje armiran što elementu daje čvrstoću na zatezanje… ali i dodatnu težinu. Ponekad se u mešavinu dodaju i čelična vlakna kako bi se sprečilo pucanje betona, povećavala armaturna fleksibilnost ili povećala otpornost betona na formiranje površinskih pukotina. Međutim, naučnici tvrde da bi nova vrsta sintentičke vlaknaste armature ubrzo mogla da armirane-betone učine lakšim ali i održivijim.
Doktorant Amir Hajiesmaeili sa švajcarskog EPFL instituta razvio je eksperimentalni građevinski materijal u kojem su za armiranje umesto čeličnih vlakana korišćena vlakna napravljena od veoma krutog tipa polietilena. Ovakva armatura ne samo da pruža iste konstruktivne sposobnosti kao čelična vlakna, već ona daleko bolje prianja sa betonskom mešavinom. Kao rezulat, potrebno je upola manje cementa da bi se napravio betonski element istih karakteristika.
Struktura vlaknaste armature; Foto: Alain Herzog/EPFL
Proizvodnja betona sa vlaknastom armaturom emituje 60 do 70 posto manje CO2 nego beton armiran čeličnim vlaknima.
To je veoma važan podatak imajući u vidu da je cementna industrija jedna od dva osnovna industrijska proizvođača ugljen dioksida (CO2), stvarajući do 5% veštački izazvanih emisija ovog gasa na svetu, od čega je 50% iz hemijskih procesa i 40% od sagorevanja goriva. Amir tvrdi da proizvodnja njegovog vlaknom armiranog betona visoke performanse (ultra high-performance fiber-reinforced concrete (UHPFRC)) emituje 60 do 70 posto manje CO2 nego beton armiran čeličnim vlaknima. I tu nije kraj pogodnostima – ovaj materijal je navodno i deset posto lakši!
Sintetička i čelična vlakna jedno pored drugog; Foto: Alain Herzog/EPFL
Test na mostu
Naravno, dok se ovaj materijal od laboratorije ne primeni u praksi, on neće izazvati veću pažnju. Srećom, za ovu godinu već je najavljena prva primena vlaknasto armiranog betona i to jedno rekonstrukciji jednog starog mosta.
„Sa ovim materijalom možemo poboljšati stare konstrukcije kako bismo im značajno produžili vek,“ kaže šef instituta Eugen Brühwiler. Ovo ekonomično i ekološko rešenje će zato najveću primenu naći u rekonstrukciji starih konstrukcija i istorijskih spomenika, međutim on se može koristiti i za izgradnju novih, održivijih objekata.
Uređaj Rexi osmišljen je tako da može da se postavi na krov kuće ili udaljene vikendice gde bi od pare iz vazduha pravio čistu pijaću vodu.
Startap kompanija Zero Mass Water iz Arizone napravila je uređaj koji pravi vodu iz vazduha. Paneli koji se napajaju na solarnu energiju, predstavljeni su ovog meseca na sajmu potrošačke elektronike (CES) u Las Vegasu. Ovo energetski nezavisno rešenje moglo bi pomogne brojnim zajednicama širom sveta u kojima vlada nestašica pijaće vode ali i da omogući vodovodnu mrežu u kućama koje se grade na udaljenim lokacijama.
Prvi hidropaneli predstavljeni 2017. godine koristili su solarnu energiju da izvuku vodu iz zarobljene pare. Paneli nisu zahtevali električnu energiju niti bilo kakvu infrastrukturu da bi funkcionisali što znači da su se mogli primeniti i u zabačenim krajevima gde ne postoje znakovi civilizacije, piše Designboom.
Hidropanel pravi vodu iz vazduha; Foto: Zero Mass Water
Higroskopan materijal privlači samo molekule vode zahvaljujući čemu je dobijena tečnost čista voda za piće.
Na sajmu CES 2020 predstavljena je unapređena verzija nazvana Rexi koja je namenjena za stambene uslove. Pored toga što je upola manji od prethodnog hidropanela, ovaj uređaj osmišljen je tako da može da se postavi na krov kuće, zgrade ili poslovnog objekta gde bi od pare pravio čistu pijaću vodu. Bunar na krovu? Što da ne!
Hidropaneli rade tako po principu adsorpcije vodene pare iz vazduha na higroskopan materijal. Apliciranjem solarne energije dolazi do toga da vodena para otiče iz materijala u hidropanele povećavajući relativnu vlažnost do kondenzujuće pare. Higroskopan materijal privlači samo molekule vode zahvaljujući čemu je dobijena čista voda za piće.
Hidropaneli mogu da prave pijaću vodu na lokacijama bez infrastrukture; Foto: Zero Mass Water
Prve nagrade i cena
Inovacija kompanije Zero Mass Water osvojila je 2019. godine nagradu za inovativnost od strane prestižnog Univerziteta MIT.
Prednarudžbine za Rexi su već počele, a prve isporuke očekuju se u Americi ovog leta. Cena uređaja je 2.500 dolara.
Ova alatka omogućiće sugrađanina da lakše i preglednije sagledaju šta se planira u njihovom gradu.
Jedan Novosađanin napravio je Google mapu koja je posvećena planovima na javnom uvidu svake vrste. Mapa će biti redovno ažurirana, a omogućuje pregled javnih uvida kroz grafičko obeležavanje područja na koje se planovi odnose, kao i jednostavniji pregled informacija.
Na mapi se trenutno nalaze planovi za Novi Sad, Sremsku Kamenica, Kać i Kovilj. Neki od zanimljivih planova u Novom Sadu su i regulacija dela bloka muzeja i Riblje pijace, prostor južno od Radničke ulice, kao i rani javni uvid za stanovanje na Bulevaru vojvode Stepe.
Mapu možete pogledati ovde:
U pitanju je pregled urbanističkih planova na ranom javnom uvidu i javnom uvidu na sajtu JP „Urbanizam“.
42. Salon arhitekture održaće se u Muzeju savremene umetnosti od 26. marta do 30. aprila 2020. godine. Imate još dovoljno vremena da prijavite svoj rad.
Konkurs za 42. Salon arhitekture počeo je 20. januara, a radovi se mogu prijavljivati mesec dana, odnosno do 20. februara 2020. godine.
Prijave se obavljaju elektronskim putem putem portala Salona i to u sledećim kategorijama: arhitektura, urbanizam, enterijer, eksperiment i istraživanje, publikacije, arhitektonska kritika, arhitektonska fotografija, konkursni projekti i studentski radovi.
Rezultati selekcije biće poznati autorima do 27. februara, rok za dostavu materijala za katalog je 9. mart, dok je rok za dostavu materijala za pano 11. mart. Svečano otvaranje Salona, proglašenje i uručenje nagrada održaće se 26. marta 2020. u 19.00h.
Nakon gašenja rudnika zlata u Čelopeču, ova bugarska opština će, u cilju revitalizacije naselja, izgraditi prvi industrijski park sa nultom štetnom emisijom, a projekat proistekao iz Letnje škole arhitekture 2019. najozbiljniji je kandidat za realizaciju.
Udruženje Centar za održivi prostorni razvoj „BalkanARHitrav“ iz Dimitrovgrada bavi se održivim prostornim razvojem, istraživanjem i očuvanjem graditeljskog nasleđa, saradnjom i umrežavanjem sa udruženjima, institucijama i pojedincima koji dele slične ideje po mogućnostima održivog razvoja uz poštovanje prirodnog okruženja, poštovanje graditeljskog nasleđa, kao i poštovanje multikulturalnih obeležja i kulturne baštine.
Globalna slika napuštenih planinskih sela, sa vrednim ruralnim nasleđem koje pred našim očima nestaje, ista je i u selima dimitrovgradskog kraja. „To je bio alarm da grupa lokalnih arhitekata pokrene inicijativu osnivanja „Letnje škole arhitekture“ s ciljem skretanja pažnje javnosti na veliki značaj kulturnog nasleđa, valorizacije i očuvanja narodnog graditeljstva sa svim elementima tradicionalne narodne arhitekture, kao starih graditeljskih zanata.“ – kaže arhitektica Gordana Rančev, predsednica Centra za održivi prostorni razvoj BalkanARHitrav.
Ovogodišnja Letnja škola arhitekture je po prvi put za projektni zadatak imala projektovanje novih objekata u okviru evropskog projekta „Start-up village“.
Prva letnja škola arhitekture održana je jula 2015. godine, u selu Poganovo u Srbiji, na kojoj su učestvovali studenti i profesori sa Građevinsko-arhitektonskog fakulteta (GAF) Univerziteta u Nišu, uz finansijsku podršku Opštine Dimitrovgrad.
Nakon uspešnog početka, 2016. godine, Univerzitet za arhitekturu, građevinarstvo i geodeziju (UASG) – Sofija pridružio se organizaciji. Sporazumi o saradnji potpisani su između BalkanARHitrav-a, GAF-a u Nišu i UASG-a u Sofiji, radi izrade programa godišnje organizacije letnjih škola arhitekture, uz učešće studenata i nastavnika sa oba univerziteta. To je dovelo do organizacije još tri uzastopne Letnje škole arhitekture.
Zona tehnološkog parka
IT park umesto rudnika zlata
Ovogodišnja LŠA se razlikuje od dosadašnjih, jer je po prvi put za projektni zadatak bio projektovanje novih objekata u okviru evropskog projekta „Start-up village“ u kome učestvuje i koji je Opština Čelopeč, u Bugarskoj, želeći da nakon gašenja glavne privredne grane – rudnik zlata, stvori uslove za održivi razvoj sela i opštine. Sa tim ciljem, glavni arhitekta i stručni saradnici opštine, definisali su projektni zadatak koji je podrazumevao izradu idejnih urbanističkih i arhitektonskih rešenja startap sela sa tri funkcionalne zone i to: za rad (tehnološki park za IT-sektor), stanovanje (individualni stambeni objekti i luksuzne vile) i privremeno stanovanje (hostel i hotel).
Idejno rešenje hotela u Čelopeču
Zajednički rad naših i bugarskih studenata
Sedmodnevni rad na ovako obimnom projektnom zadatku za grupu od dvanaest srpskih i bugarskih studenata , bio je pravi izazov. Uz podršku njihovih mentora – starijih kolega sa prošlogodišnjih LŠA, profesora i BalkanARHitrav tima, studenti su odgovorili zadatku, odnosno postali pravi heroji ove priče.
Na prezentaciji upriličenoj u svečanoj sali opštine Čelopeč, pred mnogobrojnim posetiocima, tri mešovita projektna tima predstavila su svoja impresivna idejna rešenja sa modernom interpretacijom tradicionalne arhitekture, a predsednik opštine Aleksei Kesiakov je, uz zahvalnost, istakao da je jako zadovoljan arhitektonskim rešenjima i da su studenti za ovih sedam dana postigli više od očekivanog.
U novembru 2019. godine predsednik opštine Čelopeč, Aleksi Kesiakov, prezentovao je idejno rešenje Tehnološkog parka komesarki za strateška partnerstva Evropske Unije, Mariji Gabrijel u okviru sastanka za izgradnju prvog Start-Up sela u Evropi, u Bugarskoj u opština Čelopeč, a utisci su više nego pozitivni.
„Veoma sam zadovoljna kada gradonačelnici preuzimaju inicijativu za implementaciju inovativnih rešenja u korist ljudi i lokalnih preduzeća. U našem susretu sa gradonačelnikom Čelopeča Aleksijem Kesjakovom razgovarali smo o tome kako Evropa podržava inovativne ideje poput projekta izgradnje prvog industrijskog parka sa nulom štetne emisije. Čelopeč će takođe biti prvo startap selo koje će mladim preduzetnicima iz Bugarske i Zapadnog Balkana omogućiti obuku i biti sledeći uspešni kreatori startapa. „- napisala je na svojoj ličnoj stranici gospođa Marija Gabrijel.
Realizacija ovog projekta je prilično izgledna. Trenutno se ovakvo IT selo gradi u bugarskom mestu Varna, a opština Čelopeč je kandidat za naredno takvo selo. „Projekat Letnje škole arhitekture 2019. posebno se istaklo i spada u najozbiljnijeg kandidata za realizaciju ovakvog projekta.“ – zaključuje Gordana Rančev, predsednica Centra za održivi prostorni razvoj BalkanARHitrav.
Concrete houses su tri kuće na samoj obali Jadranskog mora koje su zahvaljujući natur betonu uklapaju u okruženju kao i na sivilo paških goleti u daljini.
U naselju Lukovo Šugarje, smeštenom podno Velebita, izgrađen je kompleks od tri kuće izvedene u natur betonu. Projekat pod nazivom Concrete Houses potpisuje Davor Matekovićiz arhitektonskog biroa Proarh, koji nam je poznat po vili Issa Megaron na Visu, konzolnoj kući u Istri, ali i po projektu Stone House u istoimenom mestu nadomak Zadra koji je poslužio kao osnova za ove betonske kuće.
Svaki pojedinačni kubus se konzolno nadvija nad privatni spoljašnji prostor.
Concrete houses su minimalistički arhitektonski gest u podvelebitskom pojasu, na samoj obali, a izložene su surovim vremenskim uslovima, karakterističnim za to područje.
Zamišljene su kao mikro stambena celine od tri individualne kuće, oblikovanjem povezane u istu priču izmeštenih betonskih kubusa. „Kuće se nastavljaju na ideju tradicionalne primorske kuće, zbijene osnove, striktne diferencijacije prostora po vertikali – svaka etaža ima svo karaktera – spavaća zona, dnevna zona, konoba/kuhinja…“ – navode arhitekti.
Terasa, bazen i privatni prostor
Kuće su na kaskadnom terenu, orijentisane prema moru s sopstvenom terasom i pripadajućim bazenom. Svaki pojedinačni kubus se konzolno nadvija nad privatni spoljašnji prostor.
Grube teksture i na zidu i na krovu dobijene su u natur betonu upotrebom sitno daščane oplate.
Jasan minimalistički karakter prostora diktira i karakter oblikovanja gde se forma kuća materijalizuje u natur betonu, grube teksture dobijene upotrebom sitno daščane oplate, jednako tretirajući zid i krov.
Lišavanje suvišnog
Estetika objekata počiva na potpunom lišavanju od suvišnog – konstrukcija je ujedno i fasada, struktura bazičnog materijala je otisak procesa izgradnje. „Sivi natur beton ostaje vidljiv kao savremena asocijacija na sivi kamen u okruženju te na sivilo paških goleti u daljini.“ – zaključuju arhitekti iz Proarha.
Bojana Marković i David Bilokrk su za modularni štand od drveta, osmišljen za Sajam knjiga u Beogradu, osvojili German Design Awards 2020.
U Frankfurtu je početkom februara Nemačko veće za dizajn dodelilo nagrade German Design Awards 2020. Naše arhitekte Bojana Marković i David Bilokrk iz beogradskog studija Takt osvojili su nagradu u kategoriji enterijera za projekat paviljona „4 zemlje 1 jezik“.
Ovaj štand od 210 metara kvadratnih projektovan je za potrebe zajedničkog predstavljanja zemalja nemačkog govornog područja, Nemačke, Austrije, Švajcarske i Lihtenštajna, pod nazivom „4 zemlje 1 jezik“ u okviru 62. Međunarodnog sajma knjiga u Beogradu.
Štand „4 zemlje 1 jezik“ na sajmu knjiga; Foto: Relja Ivanić
Štand koji podseća na police za knjige, kreira jedinstvenu toplu i relaksirajuću atmosferu koja se prenosi kroz zakrivljene zidove.
Kako piše u zaključku žirija „dizajn štanda koji podseća na estetiku polica za knjige, kreira jedinstvenu toplu i relaksirajuću atmosferu koja se prenosi kroz zakrivljene zidove. Veoma dobro izvedeno!“.
Modularni štand od drveta može se postaviti i na drugom mestu, i to na neki drugačiji način.
Kao što je Uroš I Nemanjić, za doček supruge iz Provanse, sure litice doline Ibra sakrio cvetovima ljubičaste boje, tako i ovaj master rad predviđa da Raška ponovo prekrije jorgovanima ali i da se podredi pešacima.
Tema studije transformacije dela industrijske zone grada Raške u „grad po meri pešaka“ kao i sam zadatak master teze Strahinje Banovića, pod mentorstvom Prof. dr Darka Rebe, imao je cilj da pokaže kako dobro urbano planiranje utiče na socijalizaciju stanovništva.
Društvo i međuljudski odnosi su sve veći problem današnjice, jer ljudi jedni na druge gledaju samo kao na prepreke koje se nalaze na njihovom putu. Dobrom arhitekturom i dobrim urbanim planiranjem može se podstaći veća interakcija ljudi u prostoru čime će obogati svoj društveni život.
Socijalizacija kao globalni problem danas, odnosno njen nedostatak, izaziva osećaj usamljenosti u punom gradu i neprijatnost među ljudima kao psihološko stanje većine. U mnogo slučajeva u svetu se dešava da zbog izostavljanja ljudskog faktora pri projektovanju, osobe koje žive u istoj zgradi se ne poznaju uopšte.
Kreiranjem površina u kojima se konstantno dešava određena interakcija, uključuje ljude koji tu žive ili privlači turiste. Tako kreirana arhitektura će na taj način odavati totalno drugačiji utisak o tom mestu, dajući mu nov život i podstičući njegovu živost, jer ljudi su ti koji gradu daju atmosferu, a ne zgrade.
Cilj ovog izučavanja bio je pronalaženje rešenja za kreiranje, aktiviranje i podsticanje društvene socijalizacije izazvano kreiranjem „dobre“ arhitekture i urbanizma u gradu. Na delu industrijske zone grada Raške, kompletno planiranje podređeno je čoveku i kreiramo za ljude, to jest, po meri pešaka.
Izabrana lokacija se nalazi u industrijskoj zoni naselja Raška
Pošto jorgovan lepo izgleda i opojno miriše, ovakav prizor bi očarao svakog ko prođe magistralnim putem.
Izabrana lokacija se nalazi u industrijskoj zoni naselja Raška, okrenuta širom stranom prema magistralnom putu koji povezuje Novi Pazar, Kosovsku Mitrovicu i Beograd sa jedne strane i prema reci Ibar sa suprotne strane, celom dužinom. Objekti u neposrednom okruženju su spratnosti od P+1 do P+6+Pk, građeni u različitim periodima 20. veka, sa karakterističnim modernističkim kao i industrijskim stilom. Planirana lokacija nalazi se u blizini glavnog mosta koji spaja Vlasovo i grad Rašku i u direktnom je kontaktu sa istim. Na udaljenosti je 300 metara od centra grada, tj. glavnog trga.
Koncept projekta obuhvata arhitektonsko urbanistički potez, koji će uticajem novokreiranog prostora aktivirati socijalizaciju, edukaciju i rekreaciju u ovom gradu. Na takav način će pokazati da se pešacima treba dati više površine na zemlji, a da se automobilski saobraćaj odvija ispod.
Jorgovan s razlogom
Primenom principa održive arhitekture implementiranjem zelenila (stabla jorgovana), a i preko sistema za sakupljanje kišnice koja se može koristiti za sanitarnu vodu, štitimo pijaću vodu koja važi za jednu od najčistijih u Srbiji.
Jorgovan nije slučajno izabran… Naime, srpski kralj Uroš I Nemanjić je želeo da na poseban način dočeka svoju buduću suprugu, pa je naredio da se pre njenog dolaska duž nepristupačne doline Ibra posadi prelepo cvetno drveće jorgovana kako bi je predeo podsećao na njenu rodnu Provansu. Sure litice doline Ibra sakrili su veliki grozdasti cvetovi ljubičaste boje, a taj stenovit kraj postao je prilično pitom.
Pošto cvet jorgovana stvara lep prizor pri cvetanju a i opojno miriše, ovakav prizor bi očarao svakog ko prođe magistralnim putem. To bi postao novi simbol Raške – simbol s razlogom.
Dominacija jorgovana
Prostorni koncept
Pored ankete koju je korišćena kao ulazne referenca u procesu projektovanja, kroz analize kao drugi deo ulaznih referenci, nastojalo se da se poveže predmetna lokacija sa gradom. To je urađeno kroz tri vrste povezivanja:
Povezivanje događaja u gradu sa pešacima
Povezivanje pešaka sa rekom Ibar, kao draguljem grada
Povezivanje grada i lokacije sa rekom kao zapostavljenim elementom.
Dijagram povezanosti
Kao logičan sled istraživanja, bilo je potrebno doći do razmatranja programskih aktivnosti koje bi pomogle u aktiviranju socijalizacije tokom cele godine. Na takav način bi grad bi oživljen u kontinuitetu tokom cele godine, nezavisno od starosnih generacija. Još jedan način podsticanja socijalizacije je aktiviranjem prizemlja raznim sadržajima kao jedan od glavnih potencijala projekta za povećanje društvene interakcije.
Programski predlog sadržaja
Objekti će imati ulogu da podstiču interakciju između komšija.
Funkcionalna podela lokacije deli se u tri osnovne grupe: zonu edukacije, rekreacije i stanovanja. Sve tri zone su povezane stazama za pešake i bicikliste, dok se u automobilskom saobraćaju „prekida“ saobraćaj na površini zemlje na ulazima u ovaj deo, koji je rešen podzemnim tunelom, koji je zaštićen drenažnim cevima do podzemnih voda koje postoje od reke Ibar kao i svi ostali objekti u neposrednoj blizini.
U zoni stanovanja su primenjeni objekti kolektivnog stanovanja jednaki po tipologiji ali svaki različit i specifičan na svoj način, tako da predstavljaju jednu zanimljivu stambenu celinu, koja će biti prepoznatljiva po svom jedinstvu u različitosti.
Objekti će imati ulogu da podstiču interakciju između komšija orijentisani tako da u budućnosti zajednički prostori stanara jedne zgrade razbiju barijeru i sastave taj prostor sa stanarima druge zgrade i na taj način prošire svoje zajedničke prostore i započnu interakciju preko tih objekata sa svima oko sebe. Svaki objekat ima sopstvenu garažu za parking automobila ispod površine zemlje kako bi automobili izgubili svako pravo da budu na površini zemlje i zagađuju okolinu.
Grafički prikaz koncepta novoprojektovanog rešenja
Studentski kampus i akademija
Što se tiče zone za edukaciju ona sadrži studentski kampus „Dolina Jorgovana“, koji u sebi ima sve potrebne sadržaje koji karakterišu jedan takav vid kampusa „ogrnut“ drvećem jorgovana.
Kreiran je centralni trg sa prostorima za sedenje, okupljanje i druženje, kao i lokalima različitog sadržaja i raznolikih izgleda kao vid „aktivacije prizemlja“ u cilju poboljšanja interakcije.
Kao najbitniji objekat tu se nalazi Umetnička akademija kao jedan definitivno potreban objekat ovom gradu prepunom umetnosti na svakom koraku. Leti takođe studenti mogu da pripremaju priredbe i izvedbe kao i mini koncerte i razne manifestacije na temu umetnosti, scenskog dizajna ili muzike dok se zimi tribine sklope i to se pretvori u klizalište gde se aktivira škola umetničkog klizanja.
U delu rekreacije nalazi se mnoštvo sportskih sadržaja koje ćete videti u grafičkim prilozima da ih ne bismo nabrajali bespotrebno. Kreirani su tereni za fudbal, tenis, otvoreni bazeni itd., za letnje sportove, kao i adrenalin parkovi. Zimi se organizuju škola klizanja, šaha itd…
Svaki brat tražio je određenu strukturu apartmana za iznajmljivanje kao i veliku stambenu jedinicu, programski i funkcionalno prilagođenu potrebama svoje porodice.
Sklop od 4 kuće, u stambenom naselju Diklo u Zadru, čiji projekat potpisuju arhitekte Iva Letilović i Igor Pedišić hibridne je tipologije koja u jednu celinu sjedinjuje trajno ali i povremeno stanovanje, uglavnom tokom turističke sezone.
4 kuće projektovane su za 4 brata. One čine niz, od mora do uzvišenja, a redosled njihovih vlasnika strogo prati porodičnu hijerarhiju. „Svaki od njih je tražio određenu strukturu apartmana za iznajmljivanje kao i veliku stambenu jedinicu, programski i funkcionalno prilagođenu potrebama svoje porodice.“ – ističu arhitekte.
Vlasnik u prizemlju, gosti na spratu
Projekat reinterpretira onu, gotovo arhetipsku, hibridnu tipologiju koja se sastoji od stambenog prostora vlasnika, najčešće u prizemlju, i nekoliko apartmana za iznajmljivanje na spratu, a koja je decenijama uporno uništavala jadransku obalu. „I sve to u srcu predgrađa koje nastalo upravo stihijskim multipliciranjem te iste tipologije.“ – navode arhitekte.
Stambena jedinica je zaseban volumen koja ne stoji na tlu, već je izgrađena na već postojećem volumenu, postamentu.
Svaka struktura prostorna je i programska kompozicija male porodične kuće i isečka nekog megahotela. Vrlo je čitljivo podeljena u dva kontrastna volumena: stambeni i turistički. Ovaj potonji generički je anoniman, koristi oblikovne elemente turističke tipologije, a ujedno je postavljen da čini podnožje ali i zaleđe drugom volumenu, stambenoj jedinici.
Paluba s bazenom
Stambena jedinica zaseban je volumen, s tipološkim karakteristikama porodične kuće, koja ne stoji na tlu, već je izgrađena na već postojećem volumenu, postamentu, i proteže se kroz tri etaže: od ulazne palube na prvom spratu do natkrivene krovne terase na trećem spratu. „Praznina koja naglašava ova dva volumena, ujedno je i belle etage, paluba s bazenom, jedini prostor kontakta stalnih i povremenih stanara.“ – kažu autori za naš portal.
Ponavljanje modula
Sve četiri stambene jedninice strukturirane su ponavljanjem istog modula koji se potom modifikuje i u osnovi i u preseku, u zavisnosti od specifičnih potreba i zahteva budućih stanara.
Ovaj projekat nominovan je za nagradu Viktor Kovačić za najuspešnije ostvarenje u svim područjima arhitektonskog stvaralaštva za 2019. godinu.
Studenti su primorani da obustave projekat jer su blokirani od strane opštine Pirot koja nije dozvolila mesnoj zajednici korišćenje i renoviranje objekta.
Inicijativa za obnovu sela Stare planine je rezultat saradnje studenata i nastavnika Arhitektonskog fakulteta Univerziteta u Beogradu, pokreta Odbranimo reke Stare planine, stanovnika i udruženja staroplaninskih sela. Prošle godine pokrenut je ambiciozan projekat obnove napuštene seoske škole u selu Pakleštica ali od njega očito neće biti ništa.
Slomljeni smo jer ni sami ne znamo šta dalje da radimo. Obratili smo se skoro svim ministarstvima za koje mislimo da mogu da pomognu.
„Primorani smo da obustavimo projekat jer smo blokirani od strane opštine Pirot koja nije dozvolila mesnoj zajednici korišćenje i renoviranje objekta. Na veliku žalost i razočarenje svih studenata, onemogućen je i blokiran njihov master rad od strane pomenutih opštinskih vlasti, kaže za naš portal Bane Andonović jedan od najaktivnijih učesnika u projektu Stara kao nova.
„Slomljeni smo jer ni sami ne znamo šta dalje da radimo. Obratili smo se skoro svim ministarstvima za koje mislimo da mogu da pomognu.“ – dodaje Andonović.
Propala saradnja sa ETH iz Ciriha?
Master rad, koji je privukao veliku pažnju posetilaca našeg portala, stoga se neće izvoditi, a učesnici su razočarani i zbog još jedne činjenice.
„Najveća nesreća, pored propalog master rada, je i što su nam se za jul mesec najavili studenti i profesori sa ETH iz Ciriha, sa kojima smo uspostavili kontakt zahvaljujući Saši Rančevu doktorantu sa PMF-a iz Niša, koji su želeli da vide to što mi radimo i uspostavimo eventualnu saradnju. Rančev je pored ostalog planirao da testira svoj pilot projekat energetski efikasnog osvetljenjacelog sela i objekta škole kao i 1.000 metara staza uz pomoć solarnih panela i LED rasvete.“
Kako navodi Bane Andović, lokalne vlasti im nisu obrazložili svoju odluku bez obzira na to što su im se tri puta obraćali.
Nova građevinska sezona je počela! Mapa gradilišta je resetovana, izbačeni su svi objekti koji su završeni, i dodate su nove zgrade koje su se pojavili od početka ove godine.
Intenzivna građevinska aktivnost u Srbiji primetna je na svakom koraku. Kranovi krase panorame naših gradova, građevinski radnici su postali deficitarno zanimanje, a cene stanova su sve veće. Ovakav trend odrazio se i na Mapu gradilišta 2020. portala Gradnja.rs koja je od danas dostupna svima.
Najviše gradilišta identifikovano je u velikim gradskim zonama kao što su Beograd, Novi Sad i Niš, ali i u Kragujevcu, Pančevu, na Kopaoniku i Zlatiboru.
Za razliku od prošle godine kada je Mapa gradilišta počela sa oko 700 gradilišta, ovu gradilišnu sezonu počinjemo sa nešto više od 900 gradilišta stambenih, javnih i infrastrukturnih objekata. Najviše gradilišta identifikovano je u velikim gradskim zonama kao što su Beograd, Novi Sad i Niš, ali i u Kragujevcu, Pančevu, na Kopaoniku i Zlatiboru.
Mapu gradilišta 2020. mogu koristiti oni koji su u potrazi za stanovima, jer će podatak o novom gradilištu na traženoj lokaciji pronaći pre svih, ali i oni koji žele da ponude svoje usluge i proizvode izvođačima i investitorima.
Ono što je najbolje od svega to je da Mapa gradilišta Srbije potpuno besplatna za korišćenje.
Ova domaća platforma može pomoći stručnjacima u građevinskoj industriji da lakše nađu novi posao, dok kompanijama ona nudi mogućnost da brže dođu do pravog kandidata.
Građevinska industrija u regionu se danas susreće sa čitavim nizom izazova, a neki od njih nisu jedinstveni samo za ovu sferu. Najupadljiviji su svakako odliv radne snage u zemlje kao što su Nemačka i Rusija i deficit kvalifikovane radne snage, od radnika, majstora i tehničara, do inženjera. Zabrinjavajuć je takođe i podatak da se broj diplomaca na tehničkim fakultetima, koji nude obrazovanje za inženjere, smanjuje iz godine u godinu.
Na našem tržištu već je prisutno više stotina angažovanih radnika koji dolaze iz Indije i Pakistana. Ako se situacija ne bude menjala na bolje, može se reći da je samo pitanje trenutka kada će građevinske firme biti prinuđene da počnu sa zapošljavanjem i inženjera sa drugih svetskih tržišta.
Problem sa kojim se građevinski sektor takođe susreće je i nedostatak informacija o realnom stanju ponude poslova na tržištu.
Firmama iz građevinske industrije treba pomoći da se bolje predstave kandidatima i dođu što brže do preciznijih informacija o dostupnosti određenih profila na tržištu i potrebama/uslovima koje kandidati i zaposleni očekuju.
Problem sa kojim se građevinski sektor takođe susreće svakako je i nedostatak informacija o realnom stanju ponude poslova na tržištu. Umesto jedinstvene, pregledne baze dostupnih poslova za otvorene pozicije najčešće se saznaje praćenjem više različitih nespecijalizovanih portala ili putem preporuka.
Platforma OROOKosmišljena je i dizajnirana da odgovori na dobar deo ovde opisanih izazova. U razgovoru za naš portal, dr Miljan Mikić, diplomirani građevinski inženjer, govori u platformi OROOK u kojoj je osnivač i CEO. Predavač je na Građevinskom fakultetu Univerzitet u Beogradu, a trenutno radi i na Univerzitetu u Lidsu u Velikoj Britaniji.
OROOK tim je usmeren na povezivanje građevinskih stručnjaka i kompanija u Srbiji i regionu
Koji su izazovi s kojim se susreću građevinske kompanije u pogledu zapošljavanja?
Premda je svaka kompanija jedinstven ekosistem i teškoće sa kojima se susreće pri odabiru i zapošljavanju odgovarajućih kandidata mogu biti rezultat specifičnosti konkretne situacije, možemo izolovati i izvesne, lako uočljive izazove koji su često zajednički za većinu građevinskih firmi u regionu.
Tradicionalni kanali za oglašavanje otvorenih pozicija, premda su u aktivnoj upotrebi, sve se ređe doživljavaju kao pouzdan način za stupanje u kontakt sa odgovarajućim kandidatima. Takođe, pisanje oglasa, prikupljanje i analiziranje biografija, pravljenje užeg izbora i organizovanje intervjua kompanijama oduzimaju dragoceno vreme, pri tom ne garantujući da će rezultati biti vredni uloženog truda.
Za kompanije ovo znači da se, da bi upoznali profesionalce koji poseduju potrebna znanja u veštine, moraju dovijati da pronađu načine da ovo ostvare. Česta su zapošljavanja inicirana putem usmenih preporuka…
Kako su usluge headhunting i HR agencija često veoma skupe, rizik da se za utrošeni novac neće dobiti odgovarajući rezultati veoma je visok.
Da li HR i headhunting agencije pomažu u pronalaženju stručnjaka?
Kako tradicionalni pristup procesu zapošljavanja kompanijama često oduzima previše vremena, neke organizacije se odlučuju da potraže pomoć HR stručnjaka ili headhunter-a.
U izvesnim slučajevima, ovakve agencije jednoj kompaniji mogu uštedeti vreme, pa čak i pronaći relevantnog kandidata, ali osim visoke cene za usluge, osnovni problemi ovakvog pristupa zapošljavanju leže u dva ključna momenta. Pre svega, HR agencije nemaju dovoljno veliku, reprezentativnu bazu kandidata iz struke, pa njihovi oglasi često ostaju “nevidljivi” za značajan broj relevantnih profesionalaca.
S druge strane, profesionalcima koji ne rade u građevinskom sektoru često nije poznato da u ovoj sferi postoje brojne discipline, usmerenja i specijalnosti. Stoga se dešava da HR agenti ne poseduju stručno znanje neophodno da bi se specifični zahtevi poslodavca prepoznali i uporedili sa faktorima kao što su obrazovno usmerenje, oblast rada i specifično iskustvo.
Kako su usluge headhunting i HR agencija često veoma skupe, rizik da se za utrošeni novac neće dobiti odgovarajući rezultati veoma je visok kada se radi o zapošljavanju u građevinarstvu.
Šta je OROOK i kome je namenjen?
OROOK je specijalizovana platforma namenjena arhitektama i građevinskim, mašinskim, i inženjerima elektrotehnike, kao i menadžerima projekata, ekonomistima, pravnicima, konsultantima, administrativnom osoblju i svim onim stručnjacima koji već rade u građevinskoj industriji ili žele da otpočnu svoju karijeru u ovoj sferi.
Za studente završnih godina koji su u potrazi za informacijama o otvorenim pozicijama za stručne prakse i usavršavanje, kao i za kolege u potrazi za projektima i part-time angažmanima, OROOK takođe predstavlja izbor koji uveliko pomaže u pronalasku odgovarajućeg posla.
S druge strane, kompanijama koje posluju u oblasti građevinarstva, bilo da su investitorske, projektantske, izvođačke ili konsultantske, OROOK omogućava ubrzavanje i pojednostavljivanje procesa identifikacije i selekcije kandidata i, u zavisnosti od odabranog paketa usluga, garanciju da će stupiti u kontakt sa profesionalcima koji su najbolji “match” za poziciju koju oglašavaju – Orook picks.
OROOK tim okuplja veliki broj stručnjaka iz oblasti građevine, kao i niz specijalista iz oblasti IT tehnologija, upravljanja ljudskim resursima, marketinga i konsaltinga.
Hoće li se platforma širiti van regiona?
U trenutnoj fazi razvoja platforme, OROOK tim je usmeren na povezivanje građevinskih stručnjaka i kompanija u Srbiji i regionu. U vremenu koje dolazi, nadamo se i verujemo da će nam povratne informacije i rast platforme dati osnova i poleta da ovu priču proširimo, najpre na zemlje članice Evropske Unije, a zatim možda i šire.
Osim pojednostavljivanja procesa zapošljavanja u sferi građevinarstva, ciljevi OROOK tima i platforme su mnogostruki i višeslojni. Želimo da učestvujemo u stvaranju profesionalnog ekosistema u kome su zaposleni zadovoljni uslovima rada i spremni da pruže svoj maksimum, a poslodavci podstiču i podržavaju produktivnost i uživaju u plodovima dobre saradnje.
Naša misija je da kreiramo prostor u kome će članovi stručne zajednice deliti znanja i iskustva, dok zajedno radimo na negovanju dugoročnih profesionalnih odnosa i unapređivanju industrije u kojoj radimo i svakodnevno se usavršavamo.
Šta velike kompanije dobijaju ovim servisom, a šta manji biroi?
Ponuda paketa za kompanije i druge profesionalne organizacije sačinjena je nakon iscrpnog istraživanja potreba i mogućnosti firmi različitih profila, veličina, i potreba. Svaka kompanija može odabrati opciju usluge koja odgovara specifičnostima njene konkretne situacije ili dugoročnih ciljeva.
Trenutno su najtraženiji građevinski inženjeri i arhitekte u izvođenju i menadžmentu projekata.
Za velike kompanije koje, između ostalog, žele da sastave besprekoran oglas koji će privući najbolje kandidate, brzo i lako ih rangiraju i naprave uži izbor, garantovano privuku profesionalca koji odgovara njihovim potrebama i pritom koriste usluge stručnih konsultanata u ovom procesu, paketi koji nude OROOK Picks funkcionalnost biće pravi izbor.
S druge strane, za manje biroe čiji budžeti ne podržavaju sve opcije koje platforma može da ponudi, nudimo odličnu alternativu koja omogućava postavljanje oglasa na uvid usko specijalizovanoj zajednici, neposrednu komunikaciju sa kandidatima, poređenje i rangiranje prijavljenih kandidata za jako povoljan i konkurentan iznos naknade.
Koje struke i profili su najtraženiji na osnovu vašeg servisa?
Ono što za sada možemo izdvojiti na osnovu upita koje smo dobili i realizovali, jeste da su trenutno najtraženiji građevinski inženjeri i arhitekte u izvođenju i menadžmentu projekata. Za njima idu slični profili u projektovanju za različite vrste objekata, a potom i mašinski i elektroinženjeri u projektovanju, tehničkoj pripremi i stručnom nadzoru.
Pored pomenutih profesionalaca, na ceni su i stručnjaci koji se bave upravljanjem troškovima, pravnici i inženjeri specijalizovani za ugovaranje, administrativno osoblje, kao i veoma deficitarni tehničari različitih usmerenja.
Važno je naglasiti i to da kompanije podjednako često traže i juniore i iskusnije stručnjake sa odgovarajućom licencom u navedenim oblastima.