Quantcast
Channel: Igor Conić – Gradnja
Viewing all 1909 articles
Browse latest View live

Ovako će izgledati Radnički u Novom Sadu

$
0
0

Na konkursu za novi izgled zgrade Radničkog univerziteta pobedilo je rešenje novosadskog biroa Kuzmanov and partners.

Kompanija Vega IT kupila je krajem decembra zgradu Radničkog univerziteta koja čeka svoju obnovu punih 20 godina. Ova IT kompanija raspisala pozivni konkurs na koji je pozvala četiri poznata domaća biroa koja su dostavila svoja rešenja. Danas je na konferenciji za štampu predstavljeno pobedničko rešenje budućeg novog izgleda poznatog urbanog repera Novog Sada.

Pobedničko rešenje: Kuzmanov and partners iz Novog Sada

Na pozivnom konkursu pobedilo je rešenje poznatog novosadskog arhitekte Lazara Kuzmanova. Kako je naveo na konferenciji za novinare „to nije obična zgrada koja je izgrađena pre skoro 55 godina. To je zgrada koju su novosađani nazivali Plavi neboder. Ova zgrada treba da ostane simbol Novog Sada koji i oduvek bila. Kao klinac to je bila prva zgrada od stakla koju sam video i koja je možda i odredila put kojim ću ići i šta ću postati“ – rekao je autor pobedničkog rešenja.

Budući novi izgled zgrade Radničkog univerziteta. Projektno rešenje Kuzmanov and partners. Vizuelizacija: Case 3D

Vodili smo se idejom da zadržimo vertikalnost objekta kako bismo sačuvali vitkost kompozicije.

Ideja koja stoji iza arhitekture nove zgrade je održavanje identiteta objekta kroz modernu prepoznatljivost dizajna i upotrebu novih materijala i savremenih obloga.

“Vodili smo se idejom da zadržimo vertikalnost objekta kako bismo sačuvali vitkost kompozicije. Ram uokviruje objekat poput slike i pritom funkcionalno pokriva sve elemente na fasadi.” – kaže Kuzmanov.

Projektno rešenje Kuzmanov and partners. Vizuelizacija: Case 3D

Glavna membrana objekta je fasada od staklene zidne zavese koja podseća na ritam i raspored otvora koje je nekada imala prethodna zgrada. Vertikalnost fasade zgrade je u kontri sa snažnim horizontalama koje se pomeraju u poređenju s postojećim dimenzijama osnove i na taj način čine da prednja strana zgrade dobije potrebnu dinamiku.

Prozirna staklena fasada omogućava svima da osete ambijent enterijera i spolja, odnosno vidljiv je i sa ulice.

Galerija slika pobedničkog rešenja:

Rešenje Zabriskie Studio iz Beograda

Za osnovni izraz Vega IT kuće odabran je pravac svedene horizontalnosti kao podsećanje na pojavnost nekadašnje novosadske „plave lepotice“ a u službi reprezentacije Vega IT vrednosti, odnostno pristup rekreiranja simbola Novog Sada, kažu arhitekte iz studija Zabriskie.

“Svođenjem tog izraza na osnovne gradivne elemente koji naglašavaju osećaj slobode, uzbuđenja i inspirisanosti u unutrašnjem prostoru, objekat postaje prostorni znak (landmark) – što je ultimativni izraz uspešnog i prepoznatljivog dizajna.”

“Cilj je bio i kreiranje jedinstvenog prostornog kvaliteta – doživljaja lebdenja nad gradom – najmoćnijeg i najdirektnijeg prostorno-psihološkog efekta, koji može da se dovede u vezu sa pojmom vizionarstva.”

Rešenje studija Zabriskie
Rešenje studija Zabriskie
Rešenje studija Zabriskie
Rešenje studija Zabriskie
Rešenje studija Zabriskie
Rešenje studija Zabriskie

Rešenje Remorker Architects iz Beograda

Kako se navode arhitekte, prizemlje i prva dva sprata predstavljaju masivni postament koji neposredno komunicira sa ulicom i pešacima. Ovaj kubus obložen je zid zavesom čija stakla su presvučena folijom sa digitalnim printom. Ova folija omogućava korisnicima unutrašnjeg prostora da gledaju napolje a u isto vreme zamagljuje pogled pešaka u prvim etažama objekta u kojima je privatnost ugrožena. Na ovaj način postiže se veća masivnost što je potrebno kao kontrast višim delovima zgrade.

Veliki kubus „nagrižen” je masivnim ulaznim portalom koji je višestruko naglašen. Uvučen je u odnosu na ravan fasade i visok je dve i po etaže. U oblikovnom smislu ulazni portal deo je rešenja koje objedinjuje dizajn cele zgrade.

Fasada kule urađena je kao zid zavesa sa sivim staklom i bez printa. Na svim etažama staklo kreće od poda sprata do visine od 250cm gde se u enterijeru javlja gipsana greda koja sakriva termoizolaciju. Sa strane fasade termika je sakrivena u neprovidnom sivom staklenom panelu.

Igra koja se na fasadi javlja trougaonim ujedanjem pojedinih prozora pravi izuzetnu dinamiku koja hvata poglede prolaznika koji pokušavaju da definišu potencijalno postojanje ritma u ovim nepravilnostima. Upravo ova igra uređenosti i haosa, harmonije i kontrasta, postaje izvor osećaja za lepo kod prolaznika.

Rešenje Remorker Architects

 

Rešenje Synthesis Quatro iz Novog Sada

Kako navode arhitekte „kroz arhitekturu ove zgrade želeli smo da otvorimo novo poglavlje futurističke arhitekture Srbije. Objekat svojim minimalističkim horizontalama i čistim linijama čini mir između lokalne, autohtone arhitekture ovog regiona i međunarodnog dizajna nebodera. Kompleks podržava okolinu i odgovara umetničkom pristupu arhitektonskog dizajna.

“Kao omaž zgradi „Radničkog univerziteta“ održali smo vidljivu konstrukciju kao deo fasade koja nas podseća na prošlost.”

Dalje navode da su vođeni konceptom energetske efikasnosti, posebnu pažnju posvetili izboru materijala. Želeli su da ova zgrada bude u potpunosti od stakla i ostali smo dosledni u svojim uverenjima i vizijama.

Rešenje Synthesis Quatro

Kad ste već ovde…


Dvojac čiji je moto „nikad ne ruši“ osvojio Prickera za 2021. godinu

$
0
0

Najznačajnije svetsko odlikovanje u arhitekturi otišlo je u ruke Anne Lacaton i Jean-Philippe Vassalu.

Nagrada Pricker za 2021. godinu dodeljena je francuskom dvojcu, osnivačima biroa Lacaton & Vassal, koji su poznati po svojim brojnim održivim stambenim objektima ali i Palais de Tokyo, savremenoj umetničkoj galeriji u Parizu. U njihovoj karijeri dugoj tri decenije, Anne Lacaton i Jean-Philippe Vassal uvek su u prvi plan stavljali poboljšanje kvaliteta života čoveka podržavajući u isto vreme evoluciju gradova.

Palais de Tokyo; Foto: 11h45

Lacaton je prva žena arhitekta iz Francuske koja je osvojila nagradu za arhitekturu Pritzker.

Tom Pritzker, predsednik Fondacije Hyatt, juče je objavio da su Anne Lacaton (1955, Saint-Pardouk, Francuska) i Jean-Philippe Vassal (1954, Casablanca, Maroko) iz Lacaton & Vassala izabrani za 49. i 50. laureata Nagrade Pritzker za arhitekturu, za njihov arhitektonski rad koji je dao dosledan i značajan doprinos čovečanstvu i izgrađenom okruženju. Štaviše, Lacaton je postala prva žena arhitekta iz Francuske koja je osvojila Pritzker – najveću nagradu za arhitekturu.

École Nationale Supérieure d’Architecture de Nantes . Foto: Philippe Ruault

Nikad ne ruši

Francuski studio stvara projekte koji „odgovaraju na klimatske i ekološke vanredne situacije našeg doba, posebno u domenu urbanog stanovanja “. Preispitujući pojam održivosti, dvojac čvrsto veruje u princip „nikad ne ruši“, koristeći mogućnosti nadgradnje i transformacije.

Upoznavši se krajem 1970-ih u Bordou, Anne Lacaton i Jean-Philippe Vassal uradili su svoj prvi zajednički projekat u Nigeru, a to je bila privremena koliba od slame, izgrađena od lokalnih materijala ali koja se srušila dve godine kasnije. Tada su se zakleli da „nikada neće rušiti ono što se može spasti“. Studio Lacaton & Vassal osnovali su u Parizu 1987. godine, fokusirajući se na upotrebu ekonomičnih i ekoloških materijala. Do sada su završili preko 30 projekata širom Evrope i zapadne Afrike, od privatnih kulturnih i akademskih institucija do javnih prostora, socijalnog stanovanja i urbanih intervencija.

Palais de Tokyo; Foto: Philippe Ruault

Njihov verovatno najznačajniji projekat je Palais de Tokyo u Parizu gde proširili muzej za 20.000 kvadratnih metara.

Njihov verovatno najznačajniji projekat je Palais de Tokyo (Pariz, Francuska 2012.), gde su Lacaton i Vassal proširili muzej za 20.000 kvadratnih metara. Takođe, njihov važan projekat je Attelier de Prefabrication no.2 koji je podrazumeva rehabilitaciju napuštene fabrike brodova. Dvojac je odlučio da podigne drugu zgradu, identičnog oblika i veličine kao prva, umesto da ruši postojeću.

FRAC, 2009-2013, Dunkirk (France); Foto: Philippe Ruault

Među drugim zanimljivim projektima izdvajaju se 14 socijalnih kuća u Mulhouseu (2005), Univerzitet Pole u Bordou (2008), stambena zgrada sa 53 stana u Saint-Nazairu (2011), višenamenski teatar u Lilu (2013) i drugi. Biro Lacaton & Vassal dobitnik je i nagrade Mies van der Rohe 2019. godine za projekat obnove 530 vremešnih stanova u Bordou (Francuska) u kojima su arhitekte na zgradu dodali balkone kao i zimsku baštu.

Foto: Philippe Ruault

Pritzker unazad

Podsetimo, prestižnu nagradu Pritzker su za 2020. godinu osvojili Ivon Farel i Šeli MekNamara, 2019. godine ta titula pripala je japanskom arhitekti Arata Izosaki, dok je godinu pre toga Pritzker otišao u ruke Korbizjeovog učenika.

Kad ste već ovde…

Virtuelni seminar o posledicama zemljotresa u Petrinji

$
0
0

Prisustvo seminaru, koji će se održati 31. marta 2021. godine sa početkom u 15:00, je besplatno.

Srpsko udruženje za zemljotresno inženjerstvo (SUZI) vas poziva da prisustvujete virtuelnom seminaru Posledice zemljotresa u Petrinji. Predavači su Dr Josip Atalić sa Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, kao i članovi SUZI iz Beograda, Novog Sada, i Osijeka: Dr Marko Marinković, Dr Željko Žugić, dr Borko Bulajić, dr Svetlana Nikolić-Brzev, Petar Bursać, mast. inž. geod., i dr Marijana Hadzima-Nyarko.

Vrtača u selu Mečenčani Hrtvatska. Foto. P.Bursać

Srpska delegacija posetila je Petrinju u februaru odakle donosi brojna neprocenjiva iskustva iz prakse.

Dana 29.12.2020. dogodio se snažan zemljotres magnitude 6,4 sa epicentrom u blizini Petrinje u Hrvatskoj. Ovo je najjači zemljotres koji je pogodio Hrvatsku u poslednjih 140 godina, i izazvao je ljudske žrtve i značajne materijalne gubitke u području Petrinje, Gline, Siska, pa i Zagreba. Usled ovog zemljotresa došlo je do oštećenja, a u nekim slučajevima i rušenja stambenih objekata, škola, bolnica, crkava…

S obzirom na značaj ovog zemljotresa za Srbiju, u smislu građevinske prakse kao i tehničkih propisa, rukovodstvo Srpskog udruženja za zemljotresno inženjerstvo (SUZI) odlučilo je da organizuje stručni tim radi posete ugroženim područjima tokom februara više godine. Više o ovoj poseti možete pročitati u članku Dr Željka Žugića, člana srpske delegacija u kriznom štabu u Petrinji.

Prisustvo besplatno

Seminar će se održati u sredu, 31. marta 2021. godine sa početkom u 15:00, a trajaće do 17:30 (sa pauzom od 16:05-16:15).

Prisustvo seminaru je besplatno, a zainteresovani se mogu prijaviti preko emaila suzi.saee@gmail.com.

Kad ste već ovde…

Kako je stara zgrada zarotirana zajedno sa stanarima

$
0
0

Poslovna zgrada u Indijanapolisu preseljena je na novu lokaciju bez prekida isporuke struje, gasa, vode i telefonskih usluga.

Kada vam inženjer kaže da je neki projekat nemoguće izvesti, podsetite ga na ovaj primer izveden pre skoro 90 godina. Naime, zgrada Indiana Bell je naizgled jedna sasvim obična zgrada u Indijanapolisu u SAD-u. Izgrađena je davne 1907. godine, a na svih 22 sprata uselila se poznata telekomunikaciona kompanija. Međutim, 1930. godine odlučeno je da se zgrada pomeri kako bi se napravilo mesto za novu zgradu.

Za 34 dana, zgrada od 10.000 tona je postepeno zarotirana za 90 stepeni zajedno sa stanarima.

Tokom 34-dnevnog perioda, zgrada od 10.000 tona pomerena je 16 metara južno, zarotirana za 90 stepeni, a zatim ponovo pomerena 30 metara zapadno.

Rotiranje zgrada je učinjeno bez prekida isporuke gasa, struje, vode i telefonskih usluga. Međutim, još je fascinantnija činjenica da niko od stanara nije osetio da se zgrada pomera.

Inženjeri su napravili betonske jastuke, a za pomeranje su korišćene hidraulične dizalice i valjci. Zgrada se pomerala s jednog valjka na drugi, i to brzinom od oko 40 centimetra na sat.

Na kraju srušena

Novo sedište AT&T, koji je preuzeo Indiana Bell, završeno je 1932. godine i bilo je visoko 7 spratova. Kasnije je četrdesetih i šezdesetih godina prošlog veka zgrada proširena do trenutne veličine i visine. Nažalost, originalna zgrada koja je preseljena, srušena je 1963. godine.

Kad ste već ovde…

Proslavite Svetski dan voda uz 10 vodenih projekata

$
0
0

Svetski dan voda obeležava se svake godine 22. marta, a taj dan usvojile su Ujedinjene nacije u cilju podizanja svesti o brojnim problemima koji zahvataju vodene tokove širom sveta.

Portal Gradnja.rs obeležava Svetski dan voda tako što vam pokazuje 10 zanimljivih projekata koji koriste vodu kao centralnu karakteristiku u dizajnu. Bilo da se radi o mostovima, bazenima ili plutajućim ostrvima, voda je igrala važnu ulogu u arhitektonskom dizajnu i u demarkaciji granica prirode u odnosu na naše izgrađeno okruženje.

Moses bridge / RO&AD Architects

Pročitajte sve o ovom projektu ovde.

 

Floating Piers / Christo and Jeanne Claude

Pročitajte sve o ovom projektu ovde.

 

Hotel Plesnik / Enota

Sve o ovom projektu pročitajte ovde.

 

Most apostrof / McDowell+Benedetti

Sve o ovom projektu pročitajte ovde.

 

Plutajuća ostrva podno Avale / Dr Nevena Čula

Pročitajte sve o ovom projektu ovde.

 

Water Conservancy Center / DnA

Pročitajte sve o ovom projektu ovde.

 

Aquaticum u Debrecenu / BORD

Sve o ovom projektu pročitajte ovde.

 

Pešački most Cirkelbroen /  Olafur Eliasson

Pročitajte sve o ovom projektu ovde.

 

Tel Aviv Penthouse / Pitsou Kedem

Pročitajte sve o ovom projektu ovde.

 

Pešački most Zalige / NEXT Architects

Pročitajte sve o ovom projektu ovde.

U Lajpcigu posthumno izvedeno poslednje delo Oskara Nimajera

$
0
0

Nimajerova sfera je malo remek-delo građevinarstva jer ga krasi spoj vrhunskih materijala i inženjerstva.

Jedan od poslednjih projekata Oscara Nimajera realizovan je posthumno u nemačkom Lajpcigu. Slavni brazilski arhitekta, koji je umro 2012. godine, osmislio je sferu od betona i stakla koja sada krasi fasadu fabrike iz 19. veka.

Slavnom brazilskom arhitekti se 2011. godine obratio Ludwig Koehne, vlasnik fabrike Kirow u Lajpcigu koja pravi tramvaje i kranove. Ideja je bila da se sagradi produžetak fabričke kantine iz koje bi se pružao lep pogled na grad. Nimajer je uradio početne skice, koje je nakon njegove smrti, dalje razradio njegov asistent Jair Valera. Projekat je potom razvio biro Harald Kern Architects, napravivši sferu od belog betona i stakala od tečnih kristala koja obezbeđuju zaštitu od sunca ali u isto vreme ne narušavaju Nimajerov dizajn.

Montirani su trouglasti prozori od tečnog kristala koji se u trenutku mogu zatamniti; Foto: IZB

Staklena fasada izvedena je 144 modula koji mogu da se zatamne u trenutku.

Bela sfera od betona i stakla prečnika je 12 metara. Sastoji se od gornje i donje hemisfere u kojoj se nalaze restoran i bar. Staklena fasada sa rešetkastom strukturom sastoji se od 144 pojedinačno proizvedenih trouglastih staklenih modula različitih veličina koji u trenutku mogu da zatamne. Ova stakla nazvana Eyrise, koju je razvila kompanija Merck, koriste naprednu tehnologiju tečnih kristala, a po specifikaciji su veoma slična ekranima na pametnim telefonima.

„Ovaj spoj umetnosti i tehnologije postavlja nove standarde u arhitekturi za naš sve digitalniji svet“, kaže Kai Beckmann iz kompanije Merck za Designboom. „Naša tehnologija tečnog kristalnog stakla Eyrise omogućila je nevidljivo zasenčenje i sprečavanje pregrevanja prostora, a istovremeno ostaje verna Nimajerovom dizajnu.”

Beli i glatki beton

Za izradu oplate za dve betonske školjke ručno je izrađeno 50 drvenih kalupa. Pored toga što je izrada oplate bila izuzetno komplikovana, receptura za beton je bila posebna problematika. Naime, projektom je predviđeno da beton bude klase SB 4 što znači da bi trebalo da bude što belji i što glađi. Nakon brojnih testova rađenih kako bi se dobila dobitna formula, odlučeno je da se betonska sfera izvede od betona čvrstoće C 30/37 i klase F5 koji je specijalno razvijen za ovaj projekat.

Nimajerova sfera u Lajpcigu; Foto: www.schwebewerk.com

Za izradu oplate za dve betonske školjke debljine 20cm ručno je izrađeno 50 drvenih kalupa.

Kompanija Berger Beton iz Pasau, zadužena za pravljenje i isporuku betona, posvetila je posebnu pažnju realizaciju ovog projekat. Korišćen je portland cement Dyckerhoff WEISS FACE kojeg krasi visok stepen beline. Uz dodatak belog filera, korišćen je i veoma lagan, visoko-kvalitetan pesak s belim pigmentima titanijum dioksida. Ovakva betonska mešavina potom je ugrađena u ljusku debljine svega 20 centimetara i to bez defekata, piše Beton.org.

„Nimajeru se svidela ideja o pravljenju zgrade koja bi bila od koristi zaposlenima ali bi ujedno bila i element iznenađenja koji donosi ovakva futuristička struktura usred industrijskog pogona“, kaže vlasnik fabrike Ludwig Koehne. „Uvek je bio otvoren za nove ideje i materijale, i uvek bi odobrio upotrebu inovativne tehnologije da bi ostvario svoju viziju.“

Nimajerova sfera
u Lajpcigu; Foto: Eyrise

Pionir armiranog betona

Oskar Nimajer bio je brazilski arhitekta koji se smatrao jednim od najznačajnijih imena moderne arhitekture. Jedan je od osnivača Brazilske škole savremene arhitekture. Bio je pionir u upotrebi armiranog betona. Najpoznatiji Nimajerovi projekti su Zgrada UN u Njujorku, grad Brazilija i muzej Niteroj. Projektovao je ukupno preko 600 građevina širom sveta, a najviše u Brazilu.

Kad ste već ovde…

Termoizolacija budućnosti od sumpora, uljane repice i vune

$
0
0

Ovaj građevinski proizvod je ekološki prihvatljiv materijal sa dobrim izolacionim sposobnostima i pritom je teško zapaljiv.

Hemičari sa Univerziteta Flinders u Australiji razvili su novu održivu vrstu izolacionog materijala od ostataka sumpora, uljane repice i vune. Ovaj ekološki prihvatljiv građevinski proizvod, ima obećavajuće karakteristike ne samo po pitanju toplotne provodljivosti već je on i teško zapaljiv.

“To je samo jedan od nekoliko uzbudljivih novih kompozita i polisulfidnih polimera izrađenih od otpadnih proizvoda koji se sada komercijalizuju”, kaže glavni autor studije, nagrađivani profesor Justin Chalker.

Termoizolacija od uljane repice, vune i sumpora; Foto: Flinders

Ovaj ekološki prihvatljiv materijal ima dobre izolacione sposobnosti i pritom je teško zapaljiv.

Istraživači su analizirali karakteristike toplotne izolacije koju pruža kompozitni materijal dobijen vrućim presovanjem sirove vune s polimerom izrađenim od sumpora i ulja repice. Rezultati mehaničkih i izolacionih ispitivanja su obećavajući što će omogućiti dalja istraživanja ovog građevinskog materijala koji štedi energiju.

Nova studija oslanja se na istraživanja drugih kompozita, poput novih vrsta građevinskih blokova i obnovljivog gumenog materijala stvorenog u laboratoriji Justina Chalkera.

Profesor Justin Chalker zaslužan je za ovaj proboj; Foto: Flinders

Tone otpada koje prete

Poslednje decenije najtoplije je u modernoj istoriji, a upotreba otpada jedan je od načina da se produži život milijardama tona prirodnih resursa koji se potroše svake godine.

Kompanija Clean Earth Technologies je već komercijalizovala polimere za niz primena, od uklanjanja zagađenja živom iz tla i sakupljanja nakon izlivanja velikih količina ulja, do osmišljavanja polimera koji sporije ispuštaju gnojivo i sigurnijih metoda ispiranja i vađenja zlata.

Recikliranje je ključni deo kružne ekonomije i pomaže u zaštiti prirodnih resursa. Svake godine recikliranjem materijala može se uštedeti više od 700 miliona tona emisije CO2, a predviđa se da će se ona povećati na milijardu tona do 2030. godine.

Kad ste već ovde…

Evropski vrtić u Boru pobednik konkursa Bringing Light to Life

$
0
0

Naše arhitekte Vladimir Ivanović, Aleksandar Stojanović, Jelena C., Mirjana Krsmanović impresionirale su žiri na takmičenju u kojem je dnevno svetlo bila glavna tema.

VELUX je 25. marta na online događaju predstavio pobedničke radove na trećem regionalnom konkursa Bringing Light to Life 2020. Dnevno svetlo bilo je centralna tema, a prijavile su se arhitekte i dizajneri iz Bosne i Hercegovine, Srbije, Bugarske, Crne Gore, Makedonije, Rumunije i Turske.

Žiri su činile poznate arhitekte iz regiona: arh. Saša Buđevac (Srbija), arh. Emir Salkić (Bosna i Hercegovina), arh. Banerban Tiganas (Rumunija), arh. Dragan Vuković (Crna Gora), arh. Martin Panovski (Makedonija), arh. Zdravko Zdravkov (Bugarska), arh. Gokhan Avcioglu (Turska), arh. Andreja Hodkeviča i arh. Vladimir Rainovski (pobednici u prethodnom konkursu). Pobednici su proglašeni tokom onlajn događaja koji je organizovala Rumunija, domaćin ovog konkursa.

Nagrađeni radovi

Globalni pobednik

  • Projekat: Evropski vrtić u Boru, Srbija
  • Autori: Vladimir Ivanović, Aleksandar Stojanović, Jelena C., Mirjana Krsmanović
Evropski vrtić u Boru
Evropski vrtić u Boru

U izveštaju žirija se navodi da ovo arhitektonsko rešenje sa prirodnim materijalima, bojama, zaobljenim ivicama i razigranim osvetljenjem stvara najbolje moguće mesto za odrastanje dece i ujedno proviše učenje i kreativnost.

 

Pobednik u kategoriji Porodične kuće –  Renoviranja

  • Projekat: Kraljevo, Srbija
  • Autor: Studio NACRT
Kraljevo, Srbija

 

Pobednik u katergoriji Višestambene kuće – Renoviranja

  • Projekat: LH Varna, Bugarska
  • Autori: STARH, arch. Svetoslav Stanislavov
LH Varna, Bugarska

 

Pobednik u kategoriji Javne zgrade – Renoviranja

  • Projekat: Fabrika Artisan, Bosna i Hercegovina
  • Autor: arch. Vedina Babahmetović
Fabrika Artisan, Bosna i Hercegovina

 

Pobednik u kategoriji Porodične kuće –  Novogradnja

  • Projekat: Koray Arslan House, Turska
  • Autor: arch. Mert Uslu
Koray Arslan House, Turska

 

Pobednik u kategoriji Višestambene kuće – Novogradnja

  • Projekat: Simeonovo 145, Bugarska
  • Autor: E-Arch Studio
Simeonovo 145, Bugarska

 

Pobednik u kategoriji Javne zgrade – Novogradnja

  • Projekat: Super Enerji Office, Turska
  • Autori: Erginoğlu & Çalışlar Architects
Super Enerji Office, Turska

Nagrada otišla i u Novi Sad

Svaka zemlja članica konkursa dodelila je specijalnu nagradu za projekat iz svoje države. U Srbiji je nagrađen projekat 18DOC u Novom Sadu autora Adam Spehar N2S Architects, u Bugarskoj je za projekat SamElyon Row Houses nagrada otišla S Architectural Teamu, u BiH nagrada je pripada autorima Mirsad Izić arh, Šemsa Izić arh, Goran Sučević za porodičnu kuću s apartmanima, u Turskoj je za projekat Layered transition nagrađen Sedat Dulkadiroğlu, i u Rumuniji je nagrada otišla Eleni Florea Dumitrescu i timu KREATE-STUDIO za Nursery in Curtea de Arges.

Projekat 18DOC u Novom Sadu autora Adam Spehar N2S Architects

Makedonska 44: Snažni rasteri za novo lice beogradske zgrade

$
0
0

Izraženim stubovima i gredama, poslovni objekat iz sedamdesetih godina prošlog veka dobio je potpuno novo i prepoznatljivo ruho.

Zgrada poznata po nekadašnjoj kafani Pod lipom, na uglu Makedonske i Kondine ulice u Beogradu, doživela je rekonstrukciju po projektu biroa Remorker Architects, koji je zaslužan i za druge slične poduhvate poput Resavske 31, nekadašnje fabrike Beko, ali i za buduće projekte investitora Marera Properties među kojima je svakako najzanimljivija Beograđanka čije sređivanje tek sledi.

Zadatak je bio da se od postojeće poslovne zgrade u Makedonskoj 44 izgrađene sedamdesetih godina prošlog veka, koja je za današnje potrebe poslovanja bila i neatraktivna i nefunkcionalna, napravi moderna poslovna zgrada A klase.

“Pored reorganizacije unutrašnjeg prostora, bilo je neophodno da se zgradi da i novo lice koje će svojom atraktivnošću privući i zainteresovati poslovnu zajednicu.”, kažu arhitekte za naš portal.

Zatečeno stanje

Makedonska 44 pre
Zadatak je bio napraviti modernu poslovnu zgradu A klase; Foto: Miloš Martinović

Monumentalnost novog rešenja postignuta je snažnim rasterom vertikalnih i horizontalnih stubova i greda.

Monumentalnost novog rešenja postignuta je snažnim rasterom vertikalnih i horizontalnih stubova i greda koji formiraju velike pravougaone otvore sa staklenim površinama.

Ovaj raster je jasan i nedvosmislen na naglašenom uglu zgrade, dok se polako dezintegriše kako se od ugla udaljava na levu ili desnu stranu. Prozori postaju manji dok se stubovi gradijalno povećavaju i prerastaju u zakošene zidove. Ove kosine prave igru u geometriji fasade jer menjaju smer na svakom narednom spratu.

Monumentalnost novog rešenja postignuta je snažnim rasterom vertikalnih i horizontalnih stubova i greda; Foto: Miloš Martinović

Puno svetlosti u enterijeru

Velike staklene površine, koje omogućavaju odličan pogled na trg ispred zgrade, u isto vreme pružaju puno svetlosti enterijeru koji je okrenut ka severu.

Velike staklene površine pružaju puno svetlosti enterijeru koji je okrenut ka severu; Foto: Miloš Martinović

Geometrija rekonstruisane zgrade je čista i svedena – u isto vreme repetitivna i dinamična.

Masivni stubovi u nivou ulice spajaju se s zidovima na prvom spratu i tako deluju kao da su visine tri sprata. Dva ulaza u zgradu jako su naglašena uklanjanjem ploča poda na prvom spratu čime se formiraju dva visoka portala. Ulazni tremovi prave snažan akcenat u dinamici fasade.

“Geometrija rekonstruisane zgrade je čista i svedena – u isto vreme repetitivna i dinamična.” – zaključuju arhitekte.

Masivni stubovi spajaju se s zidovima na prvom spratu i tako deluju kao da su visine tri sprata; Foto: Miloš Martinović

Fotogalerija

Jaki rasteri na fasadi za novo lice zgrade; Foto: Miloš Martinović
Jaki rasteri na fasadi za novo lice zgrade; Foto: Miloš Martinović

Faktografija

  • Projekat: Makedonska 44, Beograd
  • Godina projektovanja: 2019/2020
  • Građa završena: 2020
  • Ukupno površina: 5383m2
  • Investitor: Marera Properties
  • Projektant: Remorker Architects
  • Foto: Miloš Martinović

 

Kad ste već ovde…

„Parazitska“ arhitektura fabrike Artisan u Bosni i Hercegovini

$
0
0

Ova dogradnja osmišljena je kao interpretacija „kuće“ koja se kao parazit kači na novi industrijski objekat.

Arhitektonsko oblikovanje dogradnje upravnog dela u sklopu proizvodne hale firme Artisan vuče koren iz postojeće stare porodične kuće gde je nekad bila stara stolarska radionica. Ta radionica je i danas deo postojećeg proizvodnog pogona koji se vremenom deo po deo spontano širio. Sa izgradnjom nove hale potreba za tim delom prostora za proizvodnju gubi smisao, ali kuća kao sećanje i dalje ostaje.

“Po obliku ona je tipična bosanska seoska kuća sa četvorovodnim krovom, koji nije do sada imao bilo kakvu rekonstrukciju. Prvi sprat je ranije već pristojno adaptiran te je ideja o rekonstrukciji i dogradnji postojeće strukture posve prirodan zahtev investitora.” – kaže za naš portal arhitektica Vedina Babahmetović iz zeničkog biro Entasis koji potpisuje projektno rešenje.

Nametnula se ideja da dogradnja mora biti interpretacija „kuće“ koja se kao parazit kači na novi industrijski objekat.

Lokacijski, kompleks se nalazi u  izgrađenom delu Medakova gde već egzistira vrlo jasan koncept porodičnog stanovanja u novoizgrađenim ili rekonstruisanim kućama koje su danas najčešće dvovodne.

“Tako se nametnula ideja da ta dogradnja mora biti interpretacija „kuće“ koja se kao parazit kači na novi industrijski objekat.” – kaže Babahmetović, i dodaje da je njena materijalizacija proizašla iz činjenice da je drvo materijal koji definiše Artisan kao firmu a istovremeno kao totalna suprotnost tamnim metalnim panelima industrijske hale.

Pomirenje sadržaja

S obzirom na različita merila hale i „kuće“ ovo je bila i prilika da se ovom dogradnjom reše i funkcionalni problemi glavnog ulaza u upravu te celokupni administrativni deo koji se fizički nalazi u objektu hale.

Taj vršni sprat hale je takođe planiran i kao veliki showroom za Artisanove dizajnerske proizvode.  To je na kraju definisalo da bi se trebalo arhitektonski pomiriti sadržaji showrooma i administracije s jedne strane, i uprave s druge strane te sa pratećim prostorima dovesti u čistu funkcionalnu i estetsku vezu.

Denivelacija između sprata hale i dogradnje kuće je rezultirala veznim elementom tribina.

Denivelacija između sprata hale i dogradnje kuće je rezultirala veznim elementom tribina koji suptilno i vidljivo povezuje dve strukture i daje im vizuelni pečat.

Funkcionalno, u delu kuće smešteni su uprava/ direktor, pravnik, tajnica i multifunkcionalni prostor sale koji u sinergiji s tribinama čini glavni prostor za razna dešavanja i aktivnosti.

Prostor postojećeg suterena, radionice iz koje je ovaj gigant proizvodnje nameštaja visoke klase i krenuo, pretvara se u muzej i kafeteriju.

Lamelirana rebra

U konstruktivnom smislu prostor „parazita“ se dograđuje na postojeću konstrukciju kuće koja nije baš statički proverljiva. “Iz tog razloga, glavna konstrukcija kuće je drvena, a ceneći delatnost Artisana onda smo hteli da i definicija enterijera proizilazi iz konstrukcije.” – kaže arhitektica. Tako je osnovna konstrukcija i krovnih i zidnih ravni rađena od lameliranih drvenih rebara 6×40 cm koji prelaskom u vertikale svojim pločama odmah formiraju podlogu za sisteme polica. Beton se koristio samo za horizontalnu konstrukciju, a čelična konstrukcija za linijske neophodne vertikalne elemente. Da bi drvena kuća bila monovolumenski definisana, onda i krovovi dobijaju sloj drvene obloge.

Zbog maksimalne upotrebe drveta, kao i adekvatne termičke izolovanosti objekta te trostrukog ostakljenja, čitav objekat svrstava se u ekološki osvešćenu gradnju.

Zeleni krovovi i crveni zidovi

Drugi deo zadatka odnosio se na rešavanje normalnog komercijalnog ulaza u novi showroom. Taj zadatak je rešen na vrlo specifičan način. Gornji deo postojećeg garažnog objekta je srušen, tretiran zelenim krovom i u tom kontekstu je rešen most.

Da bi se omogućio parking prostor, u nivou dvorišta su napravljene interne garaže, a njihov krov je iskorišćen kao parking. Prostor manipulativnog dvorišta je natkriven i tretiran je zelenim krovom, koji iz showrooma daje skroz drugu percepciju kroz prozore.

Zid od crveno pigmentiranog betona daje konačnu tačku na Artisansku priču, zaključuje za naš portal Vedina Babahmetović.

Grafički prilozi

Fotogalerija

Fabrika Artisan u Medakovu, BiH
Fabrika Artisan u Medakovu, BiH

Faktografija

  • LOKACIJA: Medakovo, Tešanj, Bosna i Hercegovina
  • TIPOLOGIJA:  rekonstrukcija i dogradnja poslovnog objekta
  • POVRŠINA:  1.116 m2
  • GODINA:  2020
  • STATUS: u fazi realizacije
  • ODGOVORNI PROJEKTANT: Vedina Babahmetović, Entasis
  • PROJEKTNI TIM: Armel Dautovic d.i.a, Mirela Heralić-Tabić d.i.a. Dragan Trivičević d.i.a, Dženis Skopljak d.i.a, Delila Veispahić d.i.a, Teuta Valla d.i.a, Amira Pašanbegović arh.teh.

Kad ste već ovde…

Revitalizacija Knjaževsko-srpskog teatra u Kragujevcu

$
0
0

Kombinacijom visokoreflektujućih fiber-cementnih ploča, zid zavese i fasadne opeke dobijeno je savremeno rešenje koje poštuje postojeću arhitekturu.

U Kragujevcu je u planu rekonstrukcija i dogradnja postojećeg objekta Knjaževsko-srpskog teatra. Cilj je revitalizacija i unapređenje sadržaja i prostora teatra, a idejno rešenje uradio je biro Kapaprojekt iz Niša.

Knjaževsko-srpski teatar predstavlja najstarije srpsko pozorište osnovano 1835. godine u Kragujevcu. Objekat zauzima prostor na uglu ulica Kneza Miloša i Daničićeve, u širem zahvatu kompleksa Gimnazije, Narodnog muzeja i Muzičke škole, odnosno prostorne celine „Milošev konak“.

“Ovaj objekat ima jasno vidljivu povezanost sa kulturom i mestom kao ambijentalnom celinom. Istovremeno predstavljajući jedinstven izraz koji u mnogo čemu ima novu i inovativnu interpretaciju tradicije.” – kažu arhitekte iz biroa Kapaprojekt za naš portal.

Kombinacijom tri materijala postiže se skladan odnos svetlosti i senke naglašavajući kontrast tekstura.

Forma fasade i samog objekta je jednostavnih i čistih linija. Materijalizacija objekta sačinjena je od visokoreflektujućih fiber-cementnih ploča, zid zavese i fasadne opeke. Kombinacijom ova tri materijala postiže se skladan odnos svetlosti i senke naglašavajući kontrast tekstura. Fasadna opeka je najvećim delom formirana u “monk” slogu kod zatvorenih površina, dok je kod prostora gde je potreban upad svetlosti dekorativnim načinom slaganja opeke „brazilski slog“ to i postignuto, navode arhitekte.

Izmene u funkciji i novi sadržaj, predviđeni su radi boljeg iskorišćenja prostora i većeg komfora koji se pruža kako posetiocima, tako i zaposlenima.

Zadržavanje izvorne arhitekture

Sa južne strane objekat je spojen sa muzičkom školom. Objektu se pristupa sa više strana: glavni pristup publike je iz Daničićeve ulice sa severne strane, sporedni ulaz iz ulice Kneza Miloša – zapadna strana, ulaz za administraciju sa južne strane i tri bočna ulaza sa istočne strane za magacin dekora, podrum i pomoćni izlaz koji je povezan sa gledalištem.

Ulazni deo objekta, sa severne strane, zadržaće svoju prvobitnu arhitekturu, u duhu vremena u kome je izgrađen.

Dogradiće se aneks za smeštanje komunikacija ali i uvođenje publike na novoprojektovanu malu scenu.

Idejnim rešenjem predviđene dogradnja aneksa, novog dilatiranog objekta, P+2, koji je neophodan za smeštaj vertikalnih komunikacija (stepenište, lift) za povezivanje sadržaja i uvođenje publike na novoprojektovanu malu scenu i glumaca do novoprojektovane probne sale. Aneksu se pristupa kroz postojeći pasaž ka muzičkoj školi.

Predviđeno je takođe uklanjanje krovnog prekrivača i postojeće krovne konstrukcije, na delovima objekta, gde je radi bolje eksploatacije predviđeno izdizanje i izrada ravnih krovova, kako bi nesmetano mogla da se postavi neophodna scenska tehnika i u potpunosti iskoristi i poboljša funkcija samog pozorišta.

Sala za publiku ima neznatne korekcije, neophodne u pogledu mera zaštite od požara i postiže kapacitet od 190 sedećih mesta. Kaskade na balkonu korigovane su tako da se postigne bolja vizura, što ne utiče znatno na broj sedećih mesta – 59 mesta. Izdizanjem ravnog krova na kotu slemena postojećeg, postiže se povoljnija situacija za smeštanje savremene scenske tehnike i opšti ugođaj publike.

Grafički prilozi

Osnova podruma
Osnova podruma
Osnova prizemlja
Osnova prizemlja
Osnova I sprata
Osnova I sprata
Osnova II sprata
Osnova II sprata
Fasade
Fasade
Fasade
Fasade

Faktografija:

  • naziv objekta: Knjaževsko-srpski teatar
  • mesto: ul. Daničićeva br.3, Kragujevac
  • autori projekta:  Kapaprojekt
  • autorski tim: Vladimir Ivanović, Aleksandar Stojanović, Mirjana Krsmanović, Ana Gligović, Jovana Guberinić
  • godina projektovanja: 2020.
  • površina: 3.825 m2
  • spratnost: Po+P+2

Pored Dnevnika planira se izgradnja objekta do 12 spratova

$
0
0

Planom se predviđa i dogradnja poznatog novosadskog orijentira za još dva sprata.

Na Ranom javnom uvidu našao se dokument izmene i dopune Plana generalne regulacije Novog gradskog centra sa okruženjem u Novom Sadu. Obuhvaćen je lokalitet zgrade Dnevnik na Bulevaru oslobođenja sa delom Gajeve ulice, u neposrednom okruženju.

Izmenama i dopunama korigovaće se postojeći, Planom utvrđeni indeks izgrađenosti i zauzetosti, spratnost, horizontalna i vertikalna regulacija zone izgradnje, precizirala pravila uređenja i građenja, način parkiranja i garažiranja vozila korisnika parcele.

Namena planiranog objekta je poslovno-stambena, tako da se poslovanju namenjuje 51 %, a stanovanju 49%. Osnovni koncept prostornog uređenja podrazumeva izgradnju novih objekata, uz zadržavanje postojeće kule Dnevnika, sa nadogradnjom kao i rušenje štamparije.

Okolina Dnevnika u Novom Sadu postaće veliko gradilište

Uz istočni obod kule Dnevnika dograđuje se poslovolni objekat spratnosti 3Po+P+Mez+12.

Spratnost svih objekata kompleksa je od 3Po+P do 3Po+P+Mez+12. Postojeća kula Dnevnika spratnosti Po+P+10, u nameni poslovanja, nadogradiće se do spratnosti Po+P+12. Uz istočni obod kule Dnevnika dograđuje se poslovni objekat spratnosti 3Po+P+Mez+12. Uz severni, zapadni i južni obod postojeće kule, planira se dogradnja prizemnog aneksa. Poslovanju je namenjen i niži deo kompleksa spratnosti 3Po+P+Mez. Na poslovni deo kompleksa naslanja se stambeni deo spratnosti 3Po+P+Mez+3 do 3Po+P+Mez+12. Stambeni deo kompleksa se kaskadno spušta prema Gajevoj ulici.

Podzemne garaže

Parkiranje vozila će planirano na tri nivoa podzemnih garaža, kao i, delimično, na dvorišnom delu prizemlja, u skladu sa planerskim normativima o neophodnom broju parking mesta prema namenama. Prostor koji će biti obuhvaćen izmenama i dopunama Plana ozeleniće se u skladu sa arhitektonskim rešenjem kompleksa, na slobodnim površinama kompleksa, prema prostornim mogućnostima. Preporučiće se formiranje krovnih vrtova, piše u Planu.

Uvid do 19. aprila

Rani javni uvid traje od 5. aprila do 19. aprila 2021. a svu dokumentaciju možete da nađete ovde.

Evropski vrtić u Boru / Kapaprojekt

$
0
0

Atrijumski prostori za decu osmišljeni su kao prirodne igraonice koji bude dečiju maštu i kroz igru poboljšavaju njihovu motoriku.

Po projektu niškog biroa Kapaprojekt u Boru će se graditi Evropski vrtić od 3.395 metara kvadratnih čiju izgradnju finansira Grad Bor. U novoprojektovanom objektu sa ukupnim kapacitetom vrtića od 264 dece, razlikuju se dve funkcionalne celine. Prva funkcionalna celina je koncipirana kao kombinovana dečija ustanova, odnosno modularni sklop sastavljen od 14 vaspitnih grupa. Druga funkcionalna celina je koncipirana kao centralna proizvodna kuhinja, u kojoj će se pripremati obroci za sve vrtiće u gradu.

Objekat sadrži po jednu višenamensku prostoriju na svakoj etaži, koju koriste deca i zaposleni, i zasebnu salu u prizemlju sa pristupom iz ulaznog hola, koja se koristi za vaspitno-obrazovni rad, održavanje sastanaka, organizaciju priredbi, izložbi, radionica za decu i roditelje itd. Prilikom projektovanja vodilo se računa o apsorpciji buke.

Osvetljenje atrijuma prilagođeno dečijoj igri

Parter atrijuma je pažljivo osmišljen tako da probudi dečiju maštu i kroz igru poboljša njihovu motoriku.

Na pravcu između glavnog ulaza u objekat i pristupa iz dvorišta, prostire se centralni hol sa stepeništem, koji može imati funkciju igraonice. Sa leve i desne strane od centralnog hola nalaze se dva atrijuma – igraonice na otvorenom, koje su opremljene savremenim dečijim mobilijarom. Parter atrijuma je pažljivo osmišljen tako da probudi dečiju maštu i kroz igru poboljša njihovu motoriku. Unutar njih predviđena su veštačka brda sa niskim i visokim zelenilom, kao i vijugave staze od behaton ploča.

Atrijumski prostor za decu od 3-5 godina je planiran kao prirodna igraonica, gde se budi radoznalost dece u poligonu za igre skrivalica. Atrijumski prostor jasli je jednostavno oblikovan, sa smenom čvrstog zastora i travnjaka sa veoma blagim denivelacijama u uglu atrijuma, i ima funkciju ovladavanja motorikom i snalaženja u prostoru, sticanja znanja o različitim oblicima i teksturama.

Centralni prostor je osim atrijumima, osvetljen i nasumično raspoređenim krovnim kupolama koje pružaju dodatnu ventilaciju, ali koje daju i razigranost prostoru, doprinoseći tako većoj osunčanosti ovog dela objekta.

Situacija

Zeleni krov

Sprat objekta je ograničen kosom krovnom ravni zelenog krova, koji diktira njegovu površinu. Iz tog razloga, sprat se ne prostire čitavom površinom objekta, već samo jednim njegovim delom. Na spratu se nalaze četiri grupe južno i jugoistočno orijentisanih prostorija za uzrast dece 3-5 godina, kao i pripadajući centralni hol/igraonica. Sve sobe za boravak dece imaju južnu i jugoistočnu orijentaciju.

Zeleni krov na objektu

Pravilna forma trougla kao početak koncepta, smisleno je narušena formiranjem zaobljenih uglova.

Glavna noseća konstrukcija je skeletna, livena na licu mesta sa nosećim ramovima u obadva ortogonalna pravca. Fasadna obrada je ventilisana fasada. Zasena/obloga je izrađena od plastificiranih aluminijumskih profila i čelične potkonstrukcije.

Pravilna forma trougla kao početak koncepta, smisleno je narušena formiranjem zaobljenih uglova prateći ideju prostora bez uglova prilagođenog deci podstičući komfornije okruženje. Naizmeničnim uvlačenjem staklenih portala i suptilnim dodatkom boje formirane su terase obogaćene zelenilom i stvorena je dinamika u fasadi. Fasada daje ujednačen izraz i istovremeno stvara modernu interpretaciju i koherentnost s tim prostorom. Stvoriti objekat koji ne samo da razume i pokazuje pažnju prema okolini, već doprinosi nečemu novom i drugačijem, predstavlja veliki izazov.

Brdašca u eksterijeru

Parter je projektovan tako da svojim valovitim stazama usmerava kretanje ka ulazima vrtića. Osnovna težnja u dizajnu je bila usklađenost partera sa formom objekta i njegovo prilagođavanje samoj nameni objekta. Stvaranjem ovako povezane celine, ispoštovan je načelni koncept projektovanja ovog objekta.

Spoljno uređenje vrtića je koncipirano tako da stimuliše razvoj dece. Naglašena konfiguracija terena promene u nivelaciji pružaju mnogobrojne mogućnosti i varijacije u igri. Projektom je planirana izgradnja brdašca različitih visina i namena: penjanje, provlačenje kroz tunel, za decu uzrasta 3-5 godina, i ovladavanje pokretima za jasleni uzrast.

Projektovanjem obdaništa mi kao arhitekte postajemo mali deo nečijeg detinjstva.

Evropski vrtić u Boru nagrađen je na ovogodišnjem Veluxovom konkursu Bringing Light to Life.

“Uloga prirodnog svetla u arhitekturi je nemerljiva, naročito u objektima ovog tipa gde deca provode veliki deo svog vremena. To je bio jedan od osnovnih ciljeva prilikom projektovanja ovog objekta i zaista nam je drago da se to prepoznaje, što govori o tome da smo uradili dobar posao.” – kažu iz niškog biroa Kapaprojekt.

“Projektovanjem obdaništa mi kao arhitekte postajemo mali deo nečijeg detinjstva, zato je važno da iskoristimo tu priliku i učinimo ga što svetlijim. To je bio nas krajnji motiv.” – zaključuju arhitekte.

Grafički prilozi

Situacija
Situacija
Osnova I sprata
Osnova I sprata
Osnova krova
Osnova krova
Presek
Presek

Faktografija:

  • naziv objekta: Evropski vrtić u Boru
  • mesto: Novi gradski centar, Bor
  • autori projekta:  Kapaprojekt
  • autorski tim: Vladimir Ivanović, Aleksandar Stojanović, Jelena Cvetanović, Mirjana Krsmanović, Jovana Petrović, Dragana Krstić
  • godina projektovanja: 2020.
  • površina: 3395 m2
  • spratnost: P+1
  • vizualizacija: A+ studio

Italijani pretvorili tramvajsko stajalište u živopisni park

$
0
0

Od zapuštene površine, nastao je veoma popularan parkić u Torinu.

Otkako je tramvajska linija obustavljena, pojas dugačak 800 metara u centru Torina potpuno je zapušten. Da bi se iskoristila nekadašnja tramvajska stanica i okolno područje, neprofitno udruženje Torino Stratosferica transformisalo je zapušteni pojas u živopisni park. U početku je on služio kao privremeni javni prostor pogodan za socijalno distanciranu zabavu.

Vest o novom parkiću, koji pruža dodatni prostor za druženje na otvorenom u vreme pandemije koronavirusa, brzo se proširila Torinom što je preinačilo odluku gradske vlasti o privremenom statusu.

Od tramvajske stanice do tribine za dešavanja; Foto: Torino Stratosferica

Tramvajska linija je zatvorena nakon što je grad nabavio duže vagone. Na mestu stajališta nikao je park.

Privremeni park nazvan Precollina, po kvartu u okruženju, nakon ogromnog uspeha postao je trajna gradska zelena površina sa mobilijarom za okupljanje ljudi. Ne samo da se sada park koristi kao prostor za rekreaciju, već su se u njemu održali brojni mini-koncerti, predavanja i izložbe.

Tramvajska linija sagrađena je osamdesetih godina prošlog veka, ali je zatvorena nakon što je grad nabavio duže vagone koji su teško funkcionisali na postojećim platformama. Na kraju su svi tramvaji zamenjeni, ali se linija nikada nije vratila na ovu rutu.

Preko 700 ljudi je učestvovalo u projektu Precollina; Foto: Torino Stratosferica

Participacija građana

Park je otvoren u junu 2020. godine, a opremljen je drvenim sedištima, klupama jarko žute palete, saksijama za cveće, a tramvajsko stajalište postalo je tribina za organizaciju događaja. Na ulazu je postavljen žuti kontejner koji služi kao kabina za informacije. Projektom je urađeno i ozelenjavanje kao i sađenje stabala čime je obezbeđen prekopotreban hlad u letnjim mesecima.

Više od 700 građana učestvovalo je u procesu razvoja i realizacije projekta, a pritom je prikupljeno preko 2.500 evra preko crowfunding kampanje. Sada, kada je park postao trajan, zakazane su brojne izložbe i radionice, a građani su ponosni na svoj projekat koji je postao pravi magnet za žitelje ovog grada na krajnjem zapadu Italije.

Pogledajte i video u ovom parkiću:

Kad ste već ovde…

Crne stene na Zlatiboru: Mikro kuće koje izranjaju iz brda

$
0
0

Ispod samog planinskog vrha Čigota na nadmorskoj visini od 1.230 metara biće izgrađen kompleks od tri individualne kuće.

Projekat Crna stena osmišljen je 2018. u međusobnoj saradnji između investitora Manojla Vujovića i .exe studija, i trenutno je u realizaciji. Već pri prvom susretu sa terenom, arhitektama je bilo jasno da ispred sebe imaju komad nesvakidašnjeg ambijenta.

“Ambijent koji je sam po sebi nametao konture rešenja, usmeravajući arhitektama tok misli na ono što bi trebalo tu da nastane. Nametala se ideja da kroz integraciju i prožimanje objekta sa prirodom, kao stene koje izranjaju iz brda i tako formiraju onaj deo vidikovca na kom prolaznik voli da zastane, odmori i trenutak provede u toj nesvakidašnjoj vizuri dobijajući za uzvrat prekopotreban mir. Mir koji smo svi negde izgubili  modernim stilom zivota distancirajući sebe od korena onoga iz čega smo i nastali, prirode…” – kažu autori za naš portal.

Kuća kadriraju pogled ka pejzažu

Koncept kuće se oslanja na ideju kabine otvorene samo prema pejzažu kadrirajući vizuru.

Tri kuće koje izranjaju iz terena zamišljene su kao mikro stambene, individualne kuće koje su terenom i pejzažom povezane u jedinstveni kompleks. Razvoj ideje počeo je orijentacijom objekata preko integracije najbolje vizure definisane osom sever-jug. Koncept kuće se oslanja na ideju kabine, kuća kabina se zatvara sa sve tri strane dajući joj na taj način privatnost, otvara se samo prema pejzažu tj. padini kadrirajući vizuru.

Koncept Crne Stene

Izranjanje i otvaranje ka prirodi

Kabine su zamišljene sa kosim krovom, kontaktom krova i terena, zbijenom osnovom i vertikalnom organizacijom. Na strmom kamenitom terenu, jednostavnim oblikovanjem i geometrijom krova svaka kuća prati isti koncept izranjanja i otvaranja ka prirodi.

Tako se ispod kuće obrazuje intimna terasa koja razbija standardnu formu vikend kuće koja služi samo za „sklanjanje od atmosferskih prilika i odmor“ diverzifikujući namenu gde preko jutarnje joge, mesta za okupljanje ekipe, intimnog prostora za uživanje u đakuziju na otvorenom, sunčanja itd. daje celom projektu poseban karakter i komfor.” – kažu arhitekte za naš portal.

Kabine su zamišljene sa kosim krovom, kontaktom krova i terena.

Kuća je projektovana tako da obezbedi pogled ka prirodi iz svake prostorije.

Kuća je organizovana po vertikalnoj osi na način da se pogled obezbedi svakoj prostoriji, od galerije preko dnevnog boravka, do spavaće sobe u suterenu. Iz ulazne zone stupa se u otvoreni prostor ispunjen prirodnom svetlošću u kome su organizovani dnevni boravak, kuhinja i trpezarija, u ovom delu kuća ima duplu spratnu visinu, stepeništem iz prostora dnevnog boravka može se stupiti na galeriju koje ima multifunkcionalnu ulogu i može se transformisati vremenom u odnosu na potrebe korisnika.

Na donjoj etaži organizovana je master soba sa otvorenom kadom. Master spavaća soba se staklenim vratima otvara kako vizuelna tako i fizički ka intimnoj terasi i predivnom pejzažu dajući korisnicima jedinstveni doživljaj buđenja sa prirodom.

Spavaća soba na galeriji

Rebrasti lim i sibiriski ariš

Materijalizacija je integrisana na način da se sačuva monolitni izgled građevine, a ukidanjem suvišnih detalja kao i otvaranjem staklenih površina samo sa frontalne strane sačuva privatnost svake jedinice. Kako za fasadu tako i krov predviđen je rebrasti lim, dok delovi fasade koji naglašavaju površine kontakta spoljašnosti objekta i njegove unutrašnjosti preko drvenih obloga sibirskog ariša ostvaruju vezu sa materijalima iz prirodnog okruženja.

Fasada je urađena od rebrastog lima
Crna stena koja viri iz terena

Topao enterijer

Za razliku od tamne spoljašnjosti kuće, koja svojim jednostavnim oblikom stvara siluetu u pejzažu, unutrašnjost objekta je takođe jednostavna ali ga karakterišu svetle boje i toplina preko zidnih obloga od borovog drveta, koje bi zajedno sa velikim staklenim površinama metaforički zamaglile liniju horizonta izmedju prirode i unutrašnjosti kuće.

Topao enterijer sa svetlim bojama

Svi materijali koje se koriste su od bioloških materijala, prirodni bez štetnog uticaja na čoveka.

Kuća će se graditi sistemom drvene konstrukcije, a zidovi od sendvič panela. Zbog lake izrade i dobrih termičkih karakteristika ove vrste gradnje, uz dodatnu termoizolaciju i ventilisanu fasadu dolazimo do visoke energetske efikasnosti. “Svi materijali koje koristimo su od bioloških materijala, prirodni bez štetnog uticaja na čoveka”, kažu arhitekte za naš portal.

Kuća će se graditi sistemom drvene konstrukcije, a zidovi od sendvič panela.

Nova dimenzija stanovanja i odmora

Dosta pažnje je posvećeno ekonomičnosti, energetska efikasnost je bila posebno važna naročito zbog same lokacije i izloženosti surovim planinskim klimatskim uslovima. Celokupne instalacije su predviđene po sistemu pametne kuće sa mogućnošću daljinskog upravljanja.

“Kuća na padinama planinskog vrha Čigota u blizini Zlatibora pruža jednu novu dimenziju stanovanja i odmora. Svojom organizacijom i pažljivim projektovanjem integriše sve kvalitete moderne gradnje gde preko materijala, funkcije, fleksibilnosti, lokalnog ambijenta, pogleda, vazduha, monumentalnosti stvara jednu oazu i vibrirajuće energetsko čvorište davajući svojim korisnicima mogućnost da se zabave, oporave, inspirišu i u miru sjedine sa prirodom.” – zaključuju arhitekte.

Grafički prilozi

Situacija
Situacija
Osnove
Osnove

Faktografija

  • Ime projekta: Crne stene
  • Lokacija: Zlatibor
  • Projektni biro: .exe studio
  • Tim: Andreja Mitrović, Tijana Mitrović
  • Saradnici: Nebojša Stevanović, Bratislav Ilić, Nikola Stepanović
  • Investitor: Manojlo Vujović
  • Godina projekta: 2018 godina
  • Površina jedne kuće: 62,5 m2
  • Ukupna površina celog kompleksa: 187.5 m2

 

Kad ste već ovde…


West 65 Tower – Kako izgleda unutar nove najviše kule u Novom Beogradu

$
0
0

Staklena fasada je gotova, ali su radovi unutar kule visoke 155 metara u punom jeku.

U Novom Beogradu, u stambeno-poslovnom kompleksu West 65, radovi na izgradnji kule visoke 40 spratova polako se privode kraju. Kompanija Armont pohvalila se 1. aprila da su njihovi monteri na visini od 155 metara ugradili poslednji element ogromne staklene fasade koja je sa pravom dobila nadimak „ogledalo neba“.

Arhitektura West 65 Tower, koju potpisuje Fletcher Priest iz Londona i tim arhitekata PSP Farmana, poseduje ekspresivnost koja je postignuta formom udvojenih korpusa različite veličine. Stanari će zato uživati u sjajnim pogledima ne samo na ceo grad već i na Frušku goru i Avalu.

Staklena fasada je gotova; Foto: Gradnja.rs

Iz stanova se pruža pogled od Avalskog tornja do Fruške gore kao i na celu panoramu Beograda.

Nakon merenje temperature i uz pridržavanje svih epidemioloških mera, imali smo prilike da posetimo gradilište i liftom se popnemo do 24 sprata iz kojeg se pruža fantastičan pogled od Avalskog tornja, preko aerodroma Nikola Tesla pa sve do Geneks kule. S druge strane pogled se pruža na celu vedutu Beograda.

Otvaranje staklene fasade u stanovima omogućeno je kliznim profilom ispred kojeg je postavljena visoka staklena ograda, dok se pojedini prozori otvaraju na kip. Svi pregradni zidovi u stanovima su izvedeni od gips-kartonskih ploča. Ugrađen je protivpožarni sprinkler sistem, a svaki stan ima plafonsku klimatizaciju i ventilaciju. Grejanje je urađeno putem podnih konvektora koji su, za razliku od klasičnih radijatora ili fancoila, u ravni poda pa ne ometaju poglede. To je odlično rešenje jer su pogledi koji se pružaju iz stanova glavni adut ove kule.

Klizni mehanizam i podni konvektor; Foto: Gradnja.rs

Stanovi od 38 pa sve do 410 kvadrata

Na gradilištu je kao u košnici jer su radovi unutar kule su u punom jeku. Na nižim spratovima završavaju se zanatski radovi, dok se u gornjem delu Towera rade mašinske i elektro instalacije kao i gipsarsko molerski radovi.

U West 65 Tower postoje 294 stana različitih struktura: od garsonjera od 38 kvadrata, preko trosobnih od 94 m2, pa sve do penthouse od 202 pa sve do 410 metara kvadratnih na poslednjim spratovima.

Pogled na Geneksovu kulu; Foto: Gradnja.rs

Stanari zgrade moći će da koriste teretanu, spa centar kao i bazen dug 20 metara.

West 65 Tower prostire se na oko 43.000 kvadratnih metara, uključujući i podzemnu garažu za stanare sa 324 parking mesta. Stanari zgrade moći će da koriste teretanu, spa centar kao i bazen dug 20 metara sa termalnom vodom od 30 stepeni.

Budući bazen od 20 metara; Foto: Gradnja.rs

Tržni centar u okviru kule

Uporedo sa izgradnjom kule, izvode se i radovi na izgradnji tržnog centra West 65 Mall ukupne površine oko 15.000 metara kvadratnih. Zastakljeni atrijum dominiraće prostorom u kojem će se naći 48 lokala.

West 65 Mall – tržni centar odmah uz kulu; Foto: Gradnja.rs

Pranje fasade pa useljenje

Radove na izgradnji West 65 Tower i Malla izvodi kompanija PFB, a investitor objekta je kompanija PSP Farman koja je investirala i u ceo stambeno-poslovni kompleks West 65. Urbanistički projekat izradio je beogradski biro Bureau cube partners. Useljenje kule očekuje se u septembru 2021. godine, a pre toga očekuje se pranje fasade kako bi West 65 Tower zablistao pre ulaska prvih stanara.

Kad ste već ovde…

Kod Zagreba počinje gradnja Rimac kampusa po projektu 3LHD

$
0
0

Hrvatska kompanija koja pravi najbrže električne automobile na svetu preseliće se u novu fabriku sa jezerom i poljima s organskom hranom.

Ideju za proizvodnju brzih i moćnih električnih vozila Mate Rimac pokrenuo je – kao valjda i svi geniji – u garaži. Sada, deset godina kasnije, kompanija Rimac Automobili investira preko 200 miliona evra u moderan kampus u okviru kojeg se nalazi ne samo fabrika, već i moderne kancelarije, muzeji, restorani i vrtići. Naime, na samo 16 kilometara od Zagreba, u Svetoj Nedelji, po projektu poznatog hrvatskog biroa 3LHD, počela je izgradnja kampusa na skoro 200.000 kvadratnih metara.

Rimac pravi najbrže električne automobile na svetu

Kampus je integralno zamišljen kao park s proizvodnim pogonom i upravnom zgradom maksimalno uklopljenim u okolinu.

Skoro 95.000 kvadrata rezervisano je za prostore istraživanja i razvoja, dok je 35 procenata zemljišta pod vegetacijom. Kampus je integralno zamišljen kao park s proizvodnim pogonom i upravnom zgradom maksimalno uklopljenim u okolinu.

Glavni element koncepta je središnja osa kampusa oko koje su smešteni javni prostori, jezero s trgom i restoran na 1.700 m2 kao centralno mesto susreta zaposlenih s posetiocima i gostima kampusa. Uz proizvodni pogon i poslovne prostore u kampusu su planirani muzej i showroom, restoran, vrtić kao i smeštajne jedinice za boravak gostiju i zaposlenih iz celog sveta.

Zone kampusa Rimac
95.000 kvadrata rezervisano je za R&D

Jezero s trgom i restoran na 1.700 m2 kao centralno mesto susreta zaposlenih s posetiocima i gostima kampusa.

Restoran na 1.700 m2
Jezero u okviru kampusa

Zeleni krovovi, solarni paneli i organska hrana

U novom kampusu radiće preko 2.500 ljudi, a svi elementi projektovani su tako da budu u harmoniji s prirodom. Proizvodni pogon i poslovna zgrada povezani su podrumskom konstrukcijom koja se nalazi u centralnom delu kampusa i pokrivena je zelenim prohodnim krovom. Ravni krovovi biće pokriveni fotovoltričnim panelima kako bi se iskoristila sunčeva energija u pogonima. Na poljima kampusa biće čak uzgajana i organska hrana, a spominje se čak i uzgoj ovaca.

Organski enterijer kampusa Rimac
Jezero i polja sa organskom hranom

Završetak gradnje 2023. godine

Gradnja Rimac kampusa u blizini dvorca Erdödy iz 15. veka je počela, a očekuje se da će izgradnja trajati do 2023. godine. Pogledajte i video prezentaciju:

Kad ste već ovde…

Kako će izgledati hotel Sanjar na Divčibarama

$
0
0

Hotelski kompleks osmišljen je tako da prati teren a ujedno zadržava izgled planinske moderne arhitekture oštrih ivica.

Prema projektu studija Pošarac iz Valjeva, kompanija Sanjar doo počela je izgradnju hotela sa četiri zvezdice na Divčibarama. Hotelski kompleks gradiće se u tri faze. Prva faza je izgradnja restorana spratnosti Su+P+1, potom sledi hotel sa skijašnicom (Su+P+2), dok je treća faza spa centar (Su+p).

Arhitekta Vladimir Pošarac osmislio je ovaj hotelski kompleks tako da prati teren a ujedno zadržava izgled planinske moderne arhitekture oštrih ivica i naglašenih visinskih razlika u volumenima. Objekti su na parceli postavljeni tako da što bolje „legnu“ na teren što je moguće više paralelno izohipsama. Forma kompleksa nastala je iz inspiracije lokacije na kojoj se nalazi objekat. Brdoviti teren i oštre linije su nametnule i oblikovnost novoprojektovanog objekta.

Kompleks će se graditi u tri faze

Hotel sa 4 zvezdice imaće skijašnicu u suterenu kao i spa centar sa saunom, turskim kupatilom…

Lokacija na kojoj je predviđena izgradnja hotelskog kompleksa nalazi se na Divčibarama (pogledajte tačnu lokaciju na Mapi gradilišta), na parceli od 5.720 m2. Ukupna neto površina nadzemnih etaža objekta je 2.876 kvadrata, a ukupna neto površina kompleksa je 3.735,70 m2. Postignut je procenat zelenih površina od 31,70% a ukupna površina pod zelenilom u direktnom kontaktu sa tlom je 1.813 m2.

Situacija

28 soba i 5 apartmana

Prva faza je izgradnja objekta restorana u prizemlju koji prima 80-85 gostiju. Druga faza je objekat hotela, površine 2316 kvadrata, projektovan je tako da zadovolji zahteve standarda hotela sa 4 zvezdice. U prizemlju se nalazi ulazni hol, aperitiv bar, menjačnicu, tri lokala (frizer, pedikir i butik), kongresna sala, kancelarije uprave i ostalo.

U suterenu hotela je skijašnica sa posebnim ulazom za goste i vezom sa stepenišnim prostorom. U suterenu su prateći sadržaji ali i garaža sa 9 parking mesta. Na prvom i drugom spratu smešteno je 28 soba i 5 apartmana. 

Hotel će biti kategorizovan sa 4 zvezdice

Spa centar – treća faza

Objekat spa centra, površine skoro 300 kvadrata, treća je faza izgradnja. Sa objektom hotela povezan je nadzemnom‚ toplom vezom‚ ispod koje prolazi interna saobraćajnica. Prostor ispod tople veze je na 3,20m iznad interne saobraćajnice.

U prizemlju objekta je recepcija, bazen, đakuzi, svlačionice i tuševi. U suterenu objekta su sauna, tursko kupatilo, tepidarijum, slana soba, soba za masažu, tuševi…

Sanjar je novi hotel na Divčibarama
Noćni izgled

Dekorativni kamen i alubond

Objekat hotela je konstruktivno zamišljen kao kombinacija betonske konstrukcije i čelične rešetkaste konstrukcije. Krov objekata je kos, dvovodan, a krovni pokrivač je plastificirani lim preko daščane oplate.

Završna obrada fasade je kombinovana od dekorativnog kamena, alubond obloge na metalnoj potkonstrukciji i završnog maltera preko sloja sloja kamene vune .

Osnova hotela

Izgradnja hotelskog kompleksa na planini Divčibare je započela, tako da će naša planinska lepotica uskoro imati proširen kapacitet za smeštaj gostiju.

Kad ste već ovde…

Izložba o arhitekturi Jugoslavije ovenčana nagradom

$
0
0

Još jedno veliko priznanje za izložbu koja je stavila arhitekturu Jugoslavije na svetsku mapu. 

Društvo istoričara arhitekturu (SAH) dodelilo je nagradu kustosima Vladimiru Kuliću i Martino Stierliju za katalog izložbe Ka betonskoj utopiji: Jugoslovenska arhitektura od 1948. do 1980. koja je bila postavljena u prestižnom njujorškom muzeju MoMA pre tri godine.

Ova izložba u Njujorku skrenula je pažnju svetske javnosti i arhitektonske scene na dela realizovana u Jugoslaviji. Pozicionirani između kapitalističkog Zapada i socijalističkog Istoka, jugoslovenske arhitekte odgovorili su na kontradiktorne zahteve i uticaje tadašnjeg vremena, razvijajući posleratnu arhitekturu koja se nije mogla videti nigde u Evropi i šire.

Nagrada za kustose

Nagrada SAH Publication, Društva istoričara arhitekture, odaje počast izvrsnosti u istoriji arhitekture, urbanoj istoriji, istoriji pejzaža i istorijskog očuvanja, ali i katalozima arhitektonskih izložbe. Upravo u toj kategoriji nagrađeni su kustosi Vladimir Kulić i Martion Sterli za izložbi u muzeju MoMA o kojoj se i danas priča.

Radovi arhitekta kao što su Bogdan Bogdanović, Juraj Neidhardt, Svetlana Kana Radević, Edvard Ravnikar, Vjenceslav Richter ili Milica Šterić ovom izložblom dobili su novi život. Pogledajte kratki video vodič kroz izložbu koju su spremili kustosi, a koji počinje iz čuvenog kioska K67.

Stalna postavka iz Srbije

Poseban kuriozitet je što su novobeogradski Blok 23 i naselje Cerak posle izložbe u njujorškom muzeju MoMA postali odabrani projekti iz Srbije za njegovu stalnu postavku.

Pored Kulića i Stielija, u istoj kategoriji nagrađeni su i Chris Grimley, Michael Kubo i Rami el Samahy za katalog Imagining the Modern: Architecture and Urbanism of the Pittsburgh Renaissance. Pogledajte sve nagrađene radove ovde.

Srodni linkovi:

Novo na staro: Kako će izgledati objekat u Pap Pavla 10

$
0
0

Hrabri objekat Erker Inženjeringa smešten je u starom gradskom jezgru Novog Sada.

Spoj moderne arhitekture i kulturno istorijskog nasleđa predstavljao je, kako izazov, tako i inspiraciju za arhitektu Lazara Kuzmanova koji je autor projekta u novosadskoj ulici Pap Pavla 10.

Kao što se vidi iz objavljenih rendera, fasade starih kuća biće zadržane dok će se iznad njih nadviti nova stambena zgrada koju će krasiti savremeno oblikovana fasada. Može se takođe i zapaziti da će ova interpolacija biti iste visine kao i zgrada u Pap Pavla 8.

Interpolacija koja izaziva pažnju

Atrijum sa vrtom

Na parceli od 3.400 kvadratna metra prostiraće se objekat atrijumskog uređenja sa vrtom u dvorištu parcele. Većina stanova biće orijentisana ka zelenilu u dvorištu zgrade što će omogućiti mir i tišinu iako je u pitanju prometna ulica.

Poput dosadašnjih Erkerovih zgrada, i ova će biti građena u Zelenom konceptu stanovanja pa će se tako pored zelenog vrta u dvorištu objekta, graditi i zeleni krov. Parking za svaki stan je obezbeđen u suterenu objekta.

Početak gradnje planiran je za jesen 2021.

Kad ste već ovde…

Viewing all 1909 articles
Browse latest View live